Dvotjedni ciklus filmova Lava Diaza

Objavio Tonči, 29/01/2018, pod: EDUKACIJA, FILM, KINO KLUB SPLIT, KINO KLUB SPLIT

U petak 02. veljače s početkom u 20.30 h u projekcijskoj dvorani Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filma Leptiri nemaju sjećanja (2009.), prvog od dva filma iz kratkog dvotjednog ciklusa filmova nezavisnog filipinskog redatelja Lava Diaza.

Kao što je u prethodnom tekstu naznačeno, Lav Daiz je sineast epskih proporcija. Njegovi filmovi u prosjeku su daleko duži od uratka kojim otvaramo ovaj kratki dvotjedni autorski ciklus u organizaciji Kino kluba Split. Film Walang Alaala ang mga Paru-paro (Leptiri nemaju sjećanja; 2009), i to u „directors cut“ verziji koju ćemo prezentirati traje samo 61 minutu. Ne samo na osnovu trajanja filma (što ipak nije iznimka kada je Diazov opus u pitanju), već i temeljem uvida u dramaturšku integraciju filipinskih iseljenika kao scenarističkog okidača dramskog zapleta (primarna nositeljica radnje Martha naturalizrana je kanađanka filipinskih korijena) jasno je kako je u pitanju svojevrsni eksperiment na tragu intezivnije fuzije tradicije filipinskog filma (i „slow motion“ filmskog koncepta općenito) s nametnutim tempom izlaganja (površnošću, moglo bi se ironično kazati) kojem „robuje“ zapadna filmska produkcija. Konačni produkt nesvakidašnjeg auorskog kompromisa, koji prije svega predstavlja kompromis s doktrinom filma kao umjetničkog koncepta, lirski je zbir prilično statičnih fotografskih vinjeta lišenih potrebe za krupnim planom (Diazov trademark) koji na momente priziva kinematografiju Jeana Eustachea (1938–1981), kao i, primjerice zbog „prljavog“ tretmana zvuka, cijelog niza američkih nezavisnih autora proizišlih iz filmskog produkcijskog pretinca koji je svojim djelovanjem presudno formatirao John Cassavetes (1929–1989). Dakle, Martha (igra je nepoznata Lois Goff kojoj je ovo jedina relevantna filmska uloga) je mlada žena koja se iz Kanade vraća na Filipine gdje je odrasla, i to u nadi kako će, zbog aktiviranja rudnika zlata, socijalna slika egizstencijalnog ishodišta biti izmjenjena u odnosu na onu zbog koje je iselila, te zatiče, suprotno svom nadanju, dodatno eksploatirani teritorij koji su investitori iscrpili i napustili i dodatno posijali siromaštvo u krugu njenih najbližih (majke i brata). Prijatelji iz djetinjstva, iako i dalje donekle privrženi, dodatno razaraju Marthine ideale u pravcu ozbiljenja nove fatalne zavičajne traume. Diazova filmska intervencija sjajno deskribira moralni krah lokalne filipinske zajednice zasnovan na „easy money“ idealu, kao i ekološko – estetsku devastaciju koju uzrokuje stihijska, neplanska industrijalizacija, a u liku Marthe konstruiran je i ideal „čiste žene“ koja u tragičnom raspletu postaje neadekvatni ali i funkcionalni subjekt – objekt u pravcu kojega će se zalomiti nekontrolirani, iracionalni ispadi bijesa i destruktivnog očaja okoline.

 

Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…

Oznake:

RSS 2.0 | trackback