Identitet – igra, ali ne i šala

Objavio Tonči, 25/09/2017, pod: GALERIJA PRAKTIKA, IZLOŽBA, QUEERANARCHIVE

Izložba fotografija autorice Ines Kotarac, naziva “My Queens”, otvara se u utorak, 26. rujna s početkom u 20 sati u galeriji pri klubu Kocka u Domu mladih, Split. Izložba donosi ciklus fotografija koje prate razvoj prvog i zasad jedinoga hrvatskog drag kolektiva House of Flamingo, od njihovih prvih nesigurnih koraka do zvijezda u koje su izrasle.

Izložba se može pogledati radnim danom od 18 do 21 sat, do subote 30. rujna kada će biti zatvorena uz spektakularni party u klubu Kocka s gošćama iz House of Flamingo.

Splitska izložba rezultat je partnerske suradnje kolektiva House of Flamingo, udruge K-zona i splitskog kolektiva queerANarchive.

U nastavku donosimo tekst iz kataloga izložbe naziva “Identitet – igra, ali ne i šala”, autorice Tihane Bertek.

Serija fotografija „My queens“ Ines Kotarac, posvećena queer umjetničkom kolektivu „House of Flamingo“ koji djeluje od 2013. godine, predstavlja svojevrsnu nelinearnu vizualnu povijest ovog kolektiva, ali i pokušaj bilježenja i slavljenja queer kulture i prakse draga koja je kroz povijest često bila svjesno potiskivana ili naprosto zaboravljena. „House of Flamingo“ jedinstven je umjetnički kolektiv na ovim prostorima, stoga je potreba za prepoznavanjem njihova djelovanja u lokalnom kulturnom kontekstu još veća.
No, fotografije Ines Kotarac nadilaze puki dokumentarizam. Već iz naslova naslućujemo da je njen odnos prema subjektima ponešto prisniji, osobniji. Ines je, kako sama navodi, fotografirala članove i članice kolektiva od njegovih početaka, prvih nesigurnih koraka, gledajući ih kako iz nastupa u nastup rastu i sazrijevaju, kako se, na koncu, pretvaraju u zvijezde.
S obzirom na to da nije bila toliko fotografkinja koja neutralnim okom bilježi ono što vidi koliko neizravna sudionica događanja, njezine fotografije sadrže dodatnu dimenziju: za nju ti subjekti nisu samo drag queenovi, već i prijatelji. Fotografije uvelike prizivaju Nan Goldin i njezine portrete ljudi koje je nazivala „svojim plemenom“, te bilježe fantastične transformacije Colinde Evangeliste, Roxanne, Spazam Orgazam, Entity, Le Filip, Galaxy Dive, Pearl, Dekadence i ‘mastermindova’ Marina i Ivana.
Na izložbi možemo vidjeti nekoliko vrsta fotografija: neke su s nastupa, neke iz backstagea, a neke su nastale – pomalo neuobičajeno za ovu temu – na danjem svjetlu (na Savskom nasipu ili Zagreb Prideu). Neke su u boji, a neke crno-bijele – ove potonje djeluju osobito meko, prigušeno, gotovo komorno, što predstavlja zanimljivu suprotnost slici koju tipično vezujemo uz drag nastupe: eksplozivni, dramatični, pretjerani.
Posebno su upečatljive upravo fotografije iz backstagea jer na njima drag nije shvaćen (samo) kao finalna izvedba, spektakl i savršeno sređeni lik kojeg izvođač utjelovljuje, već i kao mukotrpan proces transformacije, osmišljavanje lika, postajanja tim likom, nanošenje šminke, oblačenje kostima. Fotografije nam omogućuju pogled iza kulisa, u prostor intimnosti koji ovi izvođači i njihove suradnice i suradnici dijele dok se pripremaju za nastup ili planiraju nove točke.
Kada se govori o dragu, često se ističe aspekt parodije i subverzivnosti. Poznato je tumačenje Judith Butler koja smatra da ismijavanjem normativnih kulturnih izričaja i izvedbi drag pruža otpor strukturama moći koje reguliraju naše identitete i živote. Međutim, fotografije Ines Kotarac pokazuju da je „House of Flamingo“ istovremeno parodija – ženskost dovedena do krajnjih granica, zastrašujuća, suluda, gotovo čudovišna – ali i posveta: svi likovi izgrađeni su pomno, s ljubavlju. Vidjevši „masku“ ali i nazrevši ispod nje, zahvaljujući ovim fotografijama uviđamo količinu predanosti, kreativnosti i entuzijazma izvođača, koji nam pokazuju da je identitet igra, ali ne i šala.

Oznake: ,

RSS 2.0 | trackback