Platforma Doma mladih

Rezidencijalni program: “Svi su nam gradovi jednaki ” (2021)

Za vrijeme rezidencije autori i autorice snimit će svoje filmove i razmjenjivati različita iskustva i znanja. U sklopu programa održat će se i javno predavanje “Prakse amatera” (07. listopada), te večer projekcija eksperimentalnih filmova nastalih u produkciji Kinokluba Zagreb i zajedničkoj produkciji Kinokluba Zagreb, Kino kluba Split i Akademskog filmskog centra (08. listopada).  Oba događanja bit će organizirana u prostoru Kino kluba, Ulica slobode 28 u Domu mladih u 20h.

Projekcija će uključivati i moderiranu diskusiju s nekolicinom autorica. Tim povodom s Vedranom Šuvarom, dugogodišnjim suradnikom i entuzijastom razgovarala je Sunčica Fradelić, voditeljica Kino kluba Split:

Kako vidiš odnos Kinokluba Zagreb i Kino kluba Split i na koje sve načine misliš da trebaju ostvarivati suradnju?

Kinoklub Zagreb i Kino klub Split su predvodnici u razvoju alternativnih filmskih praksi u Hrvatskoj suvremenoj kinematografiji. Amaterizam kojeg smo prigrlili kao produkcijski model besplatnog bavljenja filmom, a ne vrijednosnim simbolom pruža mogućnost neopterećenijeg, duboko osobnog , inkluzivnijeg i inovativnijeg načina bavljenja filmom. U oslobađanju od financijskih okova profesionalne filmske produkcije zajedno vidimo ogromne potencijale razvoja autorskog pristupa filmu.

Iako postoje suptilne regionalne razlike između kinoklubova u Zagrebu i Splitu, dijelimo praktički identičnu misiju i viziju te posvećenost filmu. A budući da ja osobno gledam na kinoklubaštvo kao oblik filmskog duha, tako i ova dva kluba doživljavam kao jedan jedinstveni idejni oblik.

Od učlanjenja u KKZ 2003. godine i u KKS 2018. godine sviđala mi se ta kombinacija kolektivizma i individualizma, jednakosti i različitosti. Svi imamo jednake početne uvjete, tj besplatnu opremu koja će nam omogućiti kreativno izražavanje, a razlikujemo se u tome kako se kreativno izražavamo mimo trendova i mimo bilo kakve cenzure. Jer da citiram Viktora Kosakovskog, “svatko ima u sebi film kojeg samo on može napraviti” i ta duboka potraga je ono što potičemo u KKZ-u i KKS-u.

Nerijetko se veliča uniformnost, jedan uski, prepoznatljivi pogled na film koji je lako opisati, a ja sam mišljenja da jedino nevjerojatna različitost potvrđuje autorsku slobodu i da je sloboda presudna za osobni filmski razvoj.  Upravo zato kinoklubove u Zagrebu i Splitu smatram katedralama autorskog filma. Zato mi se učinilo da je sljedeći korak u suradnji prevazilaženje geografske udaljenosti. Dislociranje autora i svjež pogled na nove prizore što će omogućiti razvoj osobnih kapaciteta i kapaciteta kinoklubova, produkcije, te otvaranje novih produkcijskih praksi.

Kako je zamišljen program “Svi su nam gradovi jednaki”?
Ovoj radionici je prethodila regionalna radionica triju klubova iz bivše države, koja se organizirala u Beogradu i bila vrlo uspješna. Autorski kolektiv koji smo tamo formirali fokusirao se proizvodnju filmova baziranih na osobnom dojmu mjesta u kojem smo se tamo zatekli,  te neprekidnim istraživanjem i poigravanjem s granicom između realnosti i fikcije. To su oni slučajni filmovi, koji se dogode bez scenarija, knjige snimanja i različite filmske dokumentacije uobičajene na profesionalnim filmovima i upravo su dokaz da filmovi mogu nastati i bez toga.
Zato mi znamo da mobilnost filmskih autora ima nevjerojatan potencijal razvoja novih i alternativnih filmskih praksi i zbog toga smo se odlučili i na nacionalnu varijantu te radionice, uvjetovanu pandemijom.

Radionica “Svi su nam gradovi jednaki 2021.” zamišljena je kao pokretljivost autora i autorica između dva grada, za sada na nacionalnoj razini, dva kinokluba s ciljem formiranja autorskog kolektiva koji potiče proizvodnju i „potragu“ za filmom. Unutar tjedan dana autori i autorice će imati priliku živjeti u drugom gradu, uroniti u drugu okolinu te u suradnji s domaćim autorima proizvesti vlastiti film. Film je tek rezultat cjelokupnog procesa izmjena znanja i vještina, ali i različitih praksi proizvodnje.

Planira li se širenje inicijative i na druge gradove i kako?
U predpandemijsko vrijeme ova radionica je bila zamišljena kroz povezivanje nekoliko europskih zemalja te dvadesetak autora iz Irske, Finske, Engleske, Slovenije, Hrvatske i Srbije… Vjerujemo da ćemo u postpandemijsko vrijeme imati prilike i za takvu radionicu, te da će mobilnost filmskih autora zaživjeti kao redovita mogućnost raznovrsnim filmskim autorima diljem Europe.

Koje filmove će zainteresirana publika moći pogledati u sklopu programa?
Planiramo u Splitu pokazati filmove nastale primarno u Kinoklubu Zagreb, ali i filmove nastale u koprodukciji s Kino klubom Split. Uglavnom je riječ o suvremenoj klubaškoj produkciji koja će se podjednako sastojati od filmova koje ste mogli vidjeti na 25fpsu, Split film festivalu ili Danima hrvatskog filma, kao i novim još neviđenim ostvarenjima. Cilj programa je pokazati različite autorske pristupe, a samim time i mogućnosti amaterskog produkcijskog modela. Mi smo autori koji smo svaki na svom autorskom putu, razvijamo se i učimo. Dođite vidjeti kako se mi igramo s filmom.

—
Inicijatori radionice su Vedran Šuvar i Sunčica Fradelić, a selekciju autora (polaznika) je obavio Vedran Šuvar. Program financira Hrvatski audiovizualni centar.

Vedran Šuvar rođen je 1980. u Zagrebu. Od 2003. član je Kinokluba Zagreb, kojega je predsjednik bio 2012–18. Autor je Manifesta amaterskog filma. Studirao produkciju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i producirao preko 100 filmova. Autorskim filmovima te filmovima koje je producirao sudjelovao je na mnogobrojnim domaćim i inozemnim festivalima. Bio producent Dana hrvatskog filma 2009. godine te Revije filmskog i videostvaralaštva 2008. godine, te programski voditelj Kratkih slika MM centra od 2012. do 2016. godine.

Sunčica Fradelić obrazovanje je završila 2006. zvanjem Magistrice umjetnosti, UMAS, Split, odsjek Sikarstvo. Vodi Kino klub od 2008. Od 2006 – 2011 vanjska je suradnica na UMAS-u u zvanju asistenta na odjelu za Film i video na više kolegija (Kratki film i video, Novi mediji, Performans…) Od 2011 – 2016 suradnica je Bele Tarra na pokretanju, razvoju i implementaciji film.factory programa u Sarajevu, na kojem je radila kao programska koordinatorica za DLA i MA stupnjeve i bila voditeljica film.factory ureda. Pohađala je doktorski program film.factory-a. Osmislila je i provela brojne edukativne programe, te radila na amaterskim i profesionalnim produkcijama, koprodukcijama i projektima, radionicama i edukativnim programima. Obavljala je poslove supervizorice produkcije, producentice, izvršne producentice, urednice i mentorice klupskih izdanja i programa. Kao autorica od 2004. predstavljala se na izložbama i festivalima u zemlji i inozemstvu.