Platforma Doma mladih

KUSTOSKA ŠKOLA 2024

Kustoska škola program je izvaninstitucionalne edukacije koji udruga Mavena realizira od 2016. godine. Cilj Škole je educirati mlade povjesničare/ke umjetnosti, umjetnike/ce te druge zainteresirane kulturne djelatnike/ce u svrhu osposobljavanja za stvaranje novih i inovativnih kustoskih programa u gradu Splitu i šire. Međunarodni tim umjetnika/ca i kustosa/ica, svake godine s drugom temom, sudionicima daje uvid u kustoske prakse iz različitih europskih i svjetskih perspektiva, upoznaje ih s načinima rada u specifičnoj odabranoj temi te im pruža osnovu za međunarodnu kulturnu suradnju.

Kustoska škola program je udruge MAVENA – 36 njezinih čuda, koji se provodi u suradnji s Koalicijom udruga mladih, Multimedijalnim kulturnim centrom Split i Platformom Doma mladih, a financira se putem javnih natječaja Grada Splita, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova. Ovogodišnji partneri su Kino UNSEEN, Centar za dramsku umjetnost i Francuski institut Zagreb.

Kustoska škola besplatna je za sve sudionike/ce, moguće ju je pohađati online ili uživo (Beton kino, Dom mladih Split), a prijaviti se možete mailom, s kratkom biografijom, na mavena@mavena.hr najkasnije do utorka, 30. travnja 2024. u 23.59 h.

Napomena: Predavanja i razgovori se održavaju na engleskom jeziku.

SLIKA TRIKONTINENTALA: podsjetnici za budućnost
Kasnih šezdesetih u časopisu Tricontinental objavljen je tekst Prema trećoj kinematografiji koji potpisuju Argentinci Octavio Getino i Fernando Solanas, a koji u središte postavlja ideju kino događaja – kina koje inzistira na kontekstu, razgovoru i korištenju kina kako bi se razgovaralo o aktualnim i važnim temama. Treća kinematografija uspostavlja se kao ona koja inzistira na slobodnijoj cirkulaciji slike te kritizira prvu (holivudsku) i drugu kinematografiju (europsku).

Ovaj put se u Splitu okupljamo kroz suradnju UNSEENA i Mavene kako bismo iz arhive izvukli podsjetnike za budućnost, ponovno promislili definicije i ispisali nove rječnike solidarnosti i suradnje. Razgovarat ćemo o načinima na koje se slike čuvaju i kako se o njima brine, kako se stvaraju nove i spajaju s onima koje već postoje, kako se dijele i prikazuju, slušaju, kojim metodologijama se možemo koristit kako bismo otkrili zametene tragove… Stvarajući diskurzivni i filmski program koji je baziran na promišljanju uvjeta proizvodnje, propitivanju autorstva, zamišljanja novih potencijala kina i cirkulacije slike, želimo povezati filmsko istraživački prostor Latinske Amerike, Indonezije, Afrike i Bliskog istoka, sa slikom Jugoistočne Europe.

PREDAVAČI/CE
Karla Crnčević, Hrvatska

Hrvoslava Brkušić, Hrvatska

Margaux Chalançon, Francuska

Deva Pereda Areizaga, Španjolska

Laura Alhach, Kolumbija

Jakob Krese, Slovenija

André Di Franco, Brazil

Sita Magfira, Indonezija

Anaís Córdova-Páez, Ekvador

 

PROGRAM KUSTOSKE ŠKOLE

7. svibnja 2024.
BETON KINO, Dom mladih
10:00 – 10:45

UVOD : Karla Crnčević – Trikontinental kao imaginarij filmske budućnosti globalnog juga
Uvod koji će poslužiti predstavljanju i kontekstualizaciji praksi Treće kinematografije koja se kao pojam uspostavlja 60ih i 70ih godina, te je usporediti sa suvremenim praksama koje trasiraju iste metodologije rada i namjerno ili nenamjerno se na njih naslanjaju. Pozivajući se na manifeste Trikontinentala inzistirat će se na stvaranju poligona za što bolju povezanost praktičara i teoretičara koji će u narednim danima prezentirati svoje umjetničke i istraživačke radove, te na pojmu suradnje i solidarnosti kao kontinuirane i dugoročne prakse koja može napraviti razliku u budućnosti.

Karla Crnčević je dramaturginja i filmske radnica. Njeni filmovi i video radovi izlagani su, i nagrađivani u domaćem i međunarodnom kontekstu (FidMarseille, Zinebi, Dokufest…). Članica je Centra za dramsku umjetnost te jedna je od osnivačica i organizatorica inicijative Unseen koji se bavi prikazivačkim i kulturnim politikama, te revitalizacijom kino prostora. Trenutno istražuje audiovizualne arhive vezane uz AFŽ.

11:00 – 12:30

Predavanje : Margaux Chalançon, Francuska – Kroz dnevnik restauracije
Kroz suradnju s libanonskom organizacijom Nadi Lelol Nas, Margaux Chalançon restaurirala je dugometražni dokumentarac „The Freedom Giver“ koji je režirao Kais al-Zubaidi 1989. za Libanonsku Oslobodilačku Frontu, godinu dana eksperimentirajući s alternativnim restauracijskim praksama. Predstavit će različite aspekte rada na restauraciji jedne takve, politički i tehnički zahtjevne filmske trake, stavljajući naglasak na potencijal otpora koji se rađa u suradničkim načinima restauracije filmskih arhiva i intimne refleksije u procesu rada s ovakvim materijalom.

Margaux Chalançon je filmska arhivistkinja, restauratorica i post-producentica. Nakon nekoliko godina postproduciranja u Beirutu, specijalizirala se u arhivistici na master studiju EQZE u San Sebastianu. Često kombinira interes za arhivima s postprodukcijskim iskustvom.

12:45 – 14:15

Predavanje / Video instalacija i performans: Deva Pereda Areizaga, Baskija, Španjolska i Laura Alhac, Kolumbija – Keinu militanteak, narratibak eta aldizkari trikontinental bat (Militante Geste, narativi i časopis Trikontinental)
U potrazi za tragovima, pričama i arhivima Treće kinematografije iz današnje perspektive, pitamo se o identitetu, geopolitičkim granicama i kolektivinim imaginarijima. Čineći dio istraživačkog kolektiva “C3: Non-Aligned Film Archives” na čelu s Leom Morin u školi filma Elias Querejeta, suočile smo se s manjkom izvora u institucionalnim i službenim arhiva. Hvatajući se u koštac s ovom neistraženom temom i konzultirajući privatne i transnacionalne archive pronalazimo obilje dokumentacije, publikacija pa čak i filmova, uglavnom nesačuvanih. Između ostalog i časopis CinémArabe, jedan od tih gotovo potpuno nepoznatih tragova postojanja transnacionalnog trećeg pokreta filmskih kritičara.

Posvećen uglavnom arapskoj kinematografiji, ali i azijskoj, afričkoj i latinoameričkoj, CinémArabe je 1975. godine u Parizu osnovala skupina mladih kritičara i filmaša. Utemeljitelji su se zalagali za figuru filmskog kritičara koji je se bavi kinematografijama svojih zemalja i sposoban vidjeti njihove posebnosti; novi kritičar za novu kinematografiju. Od 1975. do 1979., ovaj je časopis dao glas mnogim muškim i ženskim suradnicima, objavio dotad neobjavljene intervjue s afričkim filmskim radnicima, pokrio trikontinentalne festivale, a stvarao je i prostor za objavljivanje važnih manifesta prevedenih na francuski i arapski, poput onoga “Prema trećoj kinematografiji” (Solanas i Getino) i “Žena, filmašica i arapkinja” (Heiny Srour, 1976.)

Deva Pereda Areizaga je diplomirala pravo na Sveučilištu Pompeu Fabra i UPV/EHU, na kojem je kasnije magistrirala odvjetničku profesiju, završivši ga istraživačkim projektom o autorskim pravima i pravima intelektualnog vlasništva u alternativnim umjetničkim praksama. Nedavno je završila magistarski studij filmskog kustosa na Elías Querejeta Zine Eskola, iz koje je dio istraživačke grupe C3: Non-Aligned Film Archives.

Laura Alhach studirala je antropologiju na Sveučilištu Andes i diplomirala na Etnografskom dokumentarnom filmu na Sveučilišnom koledžu London-UCL i na Filmskom arhivu na Elías Querejeta Zine Eskola. Bila je urednička koordinatorica audiovizualne, zvučne i interaktivne medijske politike Ministarstva kulture Kolumbije i suosnovala je produkcijsku tvrtku Tres Mil Malas. Trenutačno je dio istraživačke skupine “C3: Arhivi nesvrstanih filmova” i razvija “Costas: Međunarodna izložba filma i sjećanja dijaspore”, koja će se u svom prvom izdanju fokusirati na rad Jocelyne Saab

16:00 – 17:00

Predavanje: Hrvoslava Brkušić, Hrvatska – Nastanjivanje različitih krajolika
Hrvoslava Brkušić izložit će iskustva rada u zemljama podsaharske Afrike i Bliskog istoka, načine na koje su spajali i istraživali nogometnu platformu i film kao izražajno sredstvo. Što znači biti žena u nogometu i filmu danas oblikovana različitim okolinama iz kojih dolazimo. Kako filmski prostor isprazniti, promijeniti iz prostora čiste reprezentacije i ostaviti ga protagonistima? Iz kojeg registra sebe radimo u novim sredinama i novim okolnostima, i kako posljedično iskustvo koje steknemo primjenjujemo u svakodnevici. Koje su sličnosti a koje razlike, i kako izražajno sredstvo filma koristimo kao alat?

Tijekom izlaganja pogledat ćemo filmove nastale na radionicama.

Hrvoslava Brkušić diplomirala je filmsku i TV montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku za animirani film i nove medije, smjer novi mediji. Kao montažerka radila je na brojnim dokumentarnim, igranim i eksperimentalnim filmovima. Filmovi su bili prikazivani na brojnim domaćim i internacionalnim festivalima, Zagreb dox, 25fps, Pula film festival, Sarajevo film festival, Beldocs, IDFA Amsterdam, IFF Roterdam, DOK Leipzig, IDFF Jihlava, CPH: DOX, Oberhausen, … Jedna je od osnivačica i članica umjetničkog kolektiva Ljubavnice. Dio je Restartovog edukacijskog tima i niz godina radi kao predavačica i mentorica u Školi dokumentarnog filma, te kao vanjska suradnica na Akademiji likovnih umjetnosti na novim medijima i nastavničkom odsjeku.

21:00 – 22:30
TROKUT, Dom mladih

Projekcija filma “Leila i vukovi” 1984., Libanon, Palestina, HEINY SROUR
Oslanjajući se na arapsko naslijeđe usmene tradicije i mozaičkog uzorka, Leila i vukovi filmsko je istraživanje kolektivnog sjećanja arapskih žena i njihove skrivene uloge u povijesti tijekom proteklih pola stoljeća, kako u Palestini tako i u Libanonu.

8. svibnja 2024.
BETON KINO, Dom mladih
11:30 – 13:00

Razgovor : Jakob Krese, Slovenija – Otvoreni razgovor o idejama nekog drugog mogućeg kina
Libanonska redateljica Heiny Srour rekla je: “Mi iz Trećeg svijeta moramo odbaciti ideje filmske naracije temeljene na buržoaskom romanu iz 19. stoljeća s njegovom posvećenošću harmoniji. Naša su društva previše načeta kolonijalnim silama da bi se uklopila u te uredne scenarije.”

Hacia un tercer cine (Prema trećoj kinematografiji) bio je manifest argentinskih redatelja Solanasa i Getina objavljen u časopisu Tricontinental. Pozivali su na praksu revolucionarnog filma. Idejom kina koje odbacuje postavke prve i druge kinematografije: svoju komercijalizaciju i ideju redatelja-autora skovana je treća kinematografija koja pokušava utjeloviti praksu dekoloniziranja filma. Jakob će podijeliti primjere filmova koji ne odvajaju formu od sadržaja, autore koji su ga inspirirali svojim filmskim jezikom propitujući prevladavajuće zapadnjačko pripovijedanje. Godard-ovim riječima “ne politički filmovi, već filmovi napravljeni politički”.

Jakob Krese odrastao je između bivše Jugoslavije i Njemačke. Studirao je kameru i režiju na Babelsbergu, Havani i Sarajevu. Od 2018. godine radi kao snimatelj, redatelj, scenarist i producent kreativnih dokumentaraca. Njegovi su filmovi prikazivani na međunarodno priznatim festivalima kao što su IFFR Rotterdam, Vision du Réel, Palm Springs i Busan te su osvojili brojne nagrade. Trenutno radi na svom drugom dugometražnom filmu The Gods Must Be Mistaken.

13:15 – 14:45

Prezentacija: André di Franco, Brazil – Filmske arheologije opresije
U ovoj se prezentaciji okrećemo susretu arheologije i filma kako bismo promišljali čuvanje i izgradnju sjećanja, specifično u odnosu s arhitekturom i prostorima represije na globalnom jugu. Filmski stvaratelji kao što su Rithy Panh, Alain Resnais, Paulo Sacramento, kolektiv Forensic Architecture itd. potiču nas misliti na koji način film može operirati kao arheološka praksa, otkrivajući sjećanja i prošlost skrivene ispod slojeva službene povijesti.

Imajući te slike u vidu, zauzvrat, mislioci poput Didi-Hubermanna, Le Goffa i Waltera Benjamina pomažu nam razumjeti procese konstrukcije i fabrikacije sjećanja kroz materijalnost i prostor. Miješanjem gledanja slika, referenci i rasprave, u ovom trenutku želimo se otvoriti susretu s materijalnošću: “Kako možemo stvoriti slike koje propituju institucionalnu povijest? Kako možemo iskoristiti materijalnost da otkrijemo povijest potlačenih, prostora nasilja i represije?” neka su od pitanja na koja namjeravamo zajedno potražiti odgovore.

André Di Franco brazilski je redatelj, kustos i pedagog. Trenutno završava svoj prvi dugometražni dokumentarni film Palimpsest. Kao filmski selektor već je radio u Hrvatskoj, Španjolskoj i Brazilu. Godine 2022. sjedio je u žiriju natjecanja NEST na Međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastianu, a 2017. bio je član mladog žirija festivala Tiradentes (Brazil) i žirija kritičara festivala Ver e Fazer Filmes (Brazil).

16:00 -– 17:30

Praktična nastava: Anaís Córdova-Páez, Ekvador – Male dnevne revolucije
Na temelju ideje da snaga slike leži u njezinoj moći da utječe na našu maštu, ovaj susret pokušat će proširiti naše imaginarije referirajući se na različite angažirane umjetničke prakse. Odnos umjetnica prema tijelu, okolini i feminizmu preispituje procese sjećanja i estetike globalnog juga. U ovoj praktičnoj sesiji otvorit ćemo mogućnost prepoznavanja i lokalnog promišljanja postojećih i mogućih kolektivnih feminističkih praksi kao malih dnevnih revolucija, te ćemo kreirati spekulativnu kolaborativnu akciju.

Anaís Córdova-Páez posvećena je promišljanju o tome kako politika, ekologija, rod i pokretne slike komuniciraju u eri interneta. U središte fokusa stavlja rad njege kao način na koji izaziva procese kreativnosti u filmskoj produkciji i izlaganju. Redateljica je kratkometražnog filma Lubricas (2016.), dio tima serije Amazonia+Covid (2020.), a trenutno radi na eksperimentalnoj proizvedenoj filmskoj seriji Hematica, iz koje je dio kratkometražnog filma Hematic cultures (2023.). Kustosica je EQUIS Feminist Film Festival (Ekvador), Zinegoak, LGBTIQ+ Film Festival i izvedbene umjetnosti (Bilbao, Španjolska) i suradnica UNSEEN kina (Hrvatska). Programirala je za različite izložbene prostore u Francuskoj, Španjolskoj, Ekvadoru i Kolumbiji. Bila je polaznica Flaherty Seminara (2022.) i međunarodna gošća Atmospheres of Violence na Sveučilištu Harvard (2023.)

17:45 – 19:15

Participativna radionica: Sita Magfira, Indonezija – Kako radi kolektiv?
Sitin akademski interes fokusiran je na distanciranje od nacionalističkih čitanja i pisanja povijesti, posebno kroz veze jugoistočne Azije i srednjoistočne Europe. Kroz svoja istraživanja fokusira se na svjedočenja pojedinaca i neslužbenih izvora. Koristeći znanstvenu metodologiju istražuje fenomene migracija i posljedičnih afekata koje provociraju. Paralelno s tim, Sita istražuje potencijal mišljenja kroz političke pukotine ili nezavršenosti.

Susret će započeti istraživanjem tih interesa kroz participativnu radionicu s drugim sudionicima. Nakon toga, Sita će predstaviti rad svojeg kolektiva, Lifepatch, koji se uglavnom fokusira na tekući projekt o kolonijalnoj povijesti Sjeverne Sumatre. Projekt se, između ostalog, dotiče pitanja povijesti okoliša (uključujući konstrukciju botaničkog vrta), gubitka znanja i kolektivne memorije te upletenosti europskih zemalja u kolonijalizam. Također će prezentirati nastavak nekih od tih praksi u današnjoj Indoneziji.

Sita Magfira (Budimpešta/Yogyakarta) je spisateljica, kustosica i istraživačica. Magistrirala je povijest u javnoj sferi sa stipendijom Erasmus Mundus Joint Master Degrees. Radila je samostalno i zajednički, uglavnom s kolektivom Lifepatch. Trenutačno istražuje beletristiku i poeziju kao sredstva pridavanja smisla svakodnevnom životu.

21:00 – 22:30
TROKUT, Dom mladih

PROJEKCIJA ZAJEDNIČKI KURIRANIH KRATKIH FILMOVA

 

IMPRESSUM
Koncept 2024: Karla Crnčević, Kino UNSEEN

Kustosica Kustoske škole: Natasha Kadin

Dizajn: Nikola Križanac

Lektura i prijevod: Katarina Duplančić

Tehnička podrška: Franko Sardelić Kolinac

Produkcija: MAVENA – 36 njezinih čuda

Koprodukcija: Multimedijalni centar Split, Platforma Doma mladih, Koalicija udruga mladih, Kino UNSEEN, Centar za dramsku umjetnost i Francuski institut Zagreb

Donatori: Grad Split, Ministarstvo kulture i medija, Zaklada Kultura nova