“Serija aktova u mediju digitalne fotografije sažetih pod nazivom Crta-akt, nastala je iz ideje za ispit koji je Alma imala na fakultetu dok je bila studentica. S obzirom da su bliske prijateljice i prethodno su surađivale, zamolila je Josipu da joj pozira i iznijela ideju da ne bude samo model, već da sudjeluje u kreaciji na način da ocrta vlastito tijelo, s obzirom se Josipa bavi slikarstvom. Namjera je bila da se takvim postupkom ocrta oblik, a tijelo kao takvo neutralizira. Pronalazeći inspiraciju kod raznih umjetnika, npr. u umjetničkoj fotografiji Edwarda Westona, u „Plesnim krivuljama baziranim na plesu Palucce” Wasilly Kandinskoga, u koloritu Bauhausa i sl., autorice su se poigrale oblicima, odnosima svjetla i sjene, kontrastima, volumenom, formom, geometrijom itd. Tijelo je postalo platno, a objektiv kist. Ono što su htjele istaknuti je linija koja mijenja oblik dok se tijelo kreće. Upravo zato su aktovi dekapitirani, kako bi se tijelo lišilo semantičkog biološkog značenja i pretvorilo u skulpturu, dok je crna pozadina dodatno naglasila oštrinu ruba i jasnoću linije. Kako autorice navode: Ispitujući mogućnosti položaja tijela hvatamo njegovu skulpturalnost čija se forma promatraču dodatno objašnjava potezima kista.”