—

Galerija MKC Split / Dom mladih

Komenda/Krstulović/Popić/Škrobonja:  Kuća Z
14. – 28. ožujka 2019.

otvorenje u četvrtak  14. ožujka u 19 sati

radno vrijeme galerije: od 14 do 21 sat svakog dana osim nedjelje i blagdana

organizator: Multimedijalni kulturni centar Split

program podržava: Ministarstvo kulture RH, Grad Split

—

Kuća Z je višedijelni rad koji kombinira različite medije audio-video instalacije, performansa, fotografije, arhitektonskih priloga, a polazi od namjere da uz pomoć zvuka, vizualnih i performativnih elemenata istraži prostor budućeg ljetnikovca te da reinterpretira arhitekturu kroz pokret ljudskog tijela povezan s glazbenom improvizacijom.  Kao idejna osnova umjetnicima je poslužio brački ljetnikovac u izgradnji, čiju arhitekturu  potpisuju Nikola Popić i Ana Krstulović. Kuća Z zapravo je, kako zapaža autor kataloškog teksta Josip Šurlin, “(…) zbir umjetničkih eksponata kojima se pokušava rekreirati buduće mjesto upečatljivih arhitektonskih značajki u neutralnom, izlagačkom prostoru te promotriti kako ta nova likovna cjelina utječe na recepciju. Karakter mjesta povezanog s arhitekturom, ima bitnu vezu s čovjekom utoliko što potiče socijalizaciju, solidarnost i, konačno, osjećaj sigurnosti. Upravo u diskursu ljudskog života vis-à-vis prostora možemo postaviti bitno pitanje o arhitekturi: Koliko njezina monumentalna snaga može postojati bez ljudskog dodira, hoda ili igre?”

Rad Kuća Z predstavlja se u sklopu MKCovog ciklusa izložbi Zvuk-objekt, u kojima se umjetnički radovi fokusiraju na zvuk kao medij likovnog oblikovanja.

Autori instalacije Kuća Z su Mišo Komenda grafički dizajner i glazbenik, Ana Krstulović arhitektica, Dora Popić arhitektica s iskustvom cirkuskih tehnika zračnih akrobacija i Darko Škrobonja multimedijalni umjetnik i režiser.

—

Kuća Z višedijelni je rad autora i autorica: Miše Komende, Ane Krstulović, Dore Popić i Darka Škrobonje. Referenca za ovo djelo jest nedovršeni ljetnikovac pokraj Milne na otoku Braču čija je gradnja u stadiju betonske konstrukcije. Kuća Z kombinira medije: video/zvučne instalacije, performansa, fotografije i arhitektonskih priloga u nastojanju da recepciji približi misao o odnosu arhitekture i čovjeka.

Segment rada koji postaje specifični dio zidova izlagačkog prostora jest serija video projekcija popraćenih zvukom. Spomenute projekcije prikazuju instance djelovanja autora i autorica u samom prostoru ljetnikovca. Akrobatski pokreti tijela kombinirani su sa zvukovima muzičkih instrumenata i onima koje proizvode razni tehnički elementi pronađeni unutar konstrukcije (željezna cijev, kamenje ili ljestve). Iste akcije pridodaju svojevrsnu ambijentalnost prostoru stvarajući tako zanimljivu vrstu tenzije između radnji tijela i statičnih oblika. Upravo je ovakva dihotomija (pokret/statičnost, akcija/pasivnost) indikativna za transgresiju ljetnikovca iz prostora u mjesto koje je, prema Yi – Fu Tuanu, zbrinuto čovjekovim utjecajem te stoga više nije samo kuća na nekoj lokaciji, već kulturološki važna struktura prožeta jedinstvenom osobnošću[1]. Likovni identitet projekcija komplementiran je serijom fotografija različitih prostora unutar ljetnikovca. Ovdje, glavni čimbenik kompozicije i kontrasta biva danje svjetlo koje ispunjava otvore, sobe i hodnike. Iako puno suptilniji, raspored svjetla evidentan na sekcijama fotografija postaje sličan blještavim trakama kod instalacije Jamesa Turrella[2], Mendota Stoppages u kojoj su sunčeve zrake precizno puštene u zamračene hotelske prostorije. Za razliku od projekcija, fotografije su lišene ljudskih figura; u njima više ne pronalazimo geste tijela, a snažni naglasak na popunjenom/praznom, zatvorenom/otvorenom dodatno potencira dojam odsutnosti. Moglo bi se reći, da je ljetnikovac sada prepušten esencijalnoj geometriji, suncu i samoći. Eksponat koji jednako ovisi o svjetlosti jest i maketa kuće. U ovaj objekt usmjereni su reflektori koji se naizmjenično pale i gase bacajući svjetlo iz različitih kutova okolnog prostora. Kroz varijacije u osvjetljenju maketa prolazi nekoliko etapa „transformiranja“, upravo zbog izmjene sjena na segmentima njezinih ploha.

Ljetnikovac pokraj Milne uzet je kao baza za interpretaciju fiktivne Kuće Z. Zapravo se radi o zbiru umjetničkih eksponata kojima se pokušava rekreirati buduće mjesto upečatljivih arhitektonskih značajki u neutralnom, izlagačkom prostoru te promotriti kako ta nova likovna cjelina utječe na recepciju. Karakter mjesta povezanog s arhitekturom, ima bitnu vezu s čovjekom utoliko što potiče socijalizaciju, solidarnost i, konačno, osjećaj sigurnosti. Upravo u diskursu ljudskog života vis-à-vis prostora možemo postaviti bitno pitanje o arhitekturi: Koliko njezina monumentalna snaga može postojati bez ljudskog dodira, hoda ili igre?

Josip Šurlin
—
organizacija: Jasna Gluić

autor teksta: Josip Šurlin

prijevod: Goranka Tomčić

grafičko oblikovanje: Rafaela Dražić

autori postava: Mišo Komenda, Ana Krstulović, Dora Popić, Darko Škrobonja

režiser: Darko Škrobonja

tehnička podrška: Hrvoje Cokarić

zahvale: Starsystem, Boris Zakrajšek, Nikola Popić, Pavo Nižetić, Anita Karaman i 312 arhitektonska radionica

—

[1] Yi-Fu Tuan, Space and Place: Humanistic perspective, Minneapolis: University of Minnesota Press, 1977., str. 409 – 411

[2] James Turrell je Američki umjetnik koji se bavi fenomenima svjetla i prostora. Djelo pod nazivom Mendota Stoppages (1969. – 1974.) serija je svjetlosnih instalacija napravljenih unutar napuštenog hotela (na mjestu Ocean Park, California) kojeg je umjetnik skoro potpuno zatvorio kako bi danje svjetlo samo pod određenim pravcima ulazilo u njega.

The post Mišo Komenda, Ana Krstulović, Dora Popić i Darko Škrobonja: Kuća Z appeared first on Platforma Doma mladih.