—

Galerija MKC Split / Dom mladih

Komenda/Krstulović/Popić/Škrobonja:  Kuća Z
14. – 28. ožujka 2019.

otvorenje u četvrtak  14. ožujka u 19 sati

radno vrijeme galerije: od 14 do 21 sat svakog dana osim nedjelje i blagdana

organizator: Multimedijalni kulturni centar Split

program podržava: Ministarstvo kulture RH, Grad Split

—

Kuća Z je višedijelni rad koji kombinira različite medije audio-video instalacije, performansa, fotografije, arhitektonskih priloga, a polazi od namjere da uz pomoć zvuka, vizualnih i performativnih elemenata istraži prostor budućeg ljetnikovca te da reinterpretira arhitekturu kroz pokret ljudskog tijela povezan s glazbenom improvizacijom.  Kao idejna osnova umjetnicima je poslužio brački ljetnikovac u izgradnji, čiju arhitekturu  potpisuju Nikola Popić i Ana Krstulović. Kuća Z zapravo je, kako zapaža autor kataloškog teksta Josip Šurlin, “(…) zbir umjetničkih eksponata kojima se pokušava rekreirati buduće mjesto upečatljivih arhitektonskih značajki u neutralnom, izlagačkom prostoru te promotriti kako ta nova likovna cjelina utječe na recepciju. Karakter mjesta povezanog s arhitekturom, ima bitnu vezu s čovjekom utoliko što potiče socijalizaciju, solidarnost i, konačno, osjećaj sigurnosti. Upravo u diskursu ljudskog života vis-à-vis prostora možemo postaviti bitno pitanje o arhitekturi: Koliko njezina monumentalna snaga može postojati bez ljudskog dodira, hoda ili igre?”

Rad Kuća Z predstavlja se u sklopu MKCovog ciklusa izložbi Zvuk-objekt, u kojima se umjetnički radovi fokusiraju na zvuk kao medij likovnog oblikovanja.

Autori instalacije Kuća Z su Mišo Komenda grafički dizajner i glazbenik, Ana Krstulović arhitektica, Dora Popić arhitektica s iskustvom cirkuskih tehnika zračnih akrobacija i Darko Škrobonja multimedijalni umjetnik i režiser.

—

Kuća Z višedijelni je rad autora i autorica: Miše Komende, Ane Krstulović, Dore Popić i Darka Škrobonje. Referenca za ovo djelo jest nedovršeni ljetnikovac pokraj Milne na otoku Braču čija je gradnja u stadiju betonske konstrukcije. Kuća Z kombinira medije: video/zvučne instalacije, performansa, fotografije i arhitektonskih priloga u nastojanju da recepciji približi misao o odnosu arhitekture i čovjeka.

Segment rada koji postaje specifični dio zidova izlagačkog prostora jest serija video projekcija popraćenih zvukom. Spomenute projekcije prikazuju instance djelovanja autora i autorica u samom prostoru ljetnikovca. Akrobatski pokreti tijela kombinirani su sa zvukovima muzičkih instrumenata i onima koje proizvode razni tehnički elementi pronađeni unutar konstrukcije (željezna cijev, kamenje ili ljestve). Iste akcije pridodaju svojevrsnu ambijentalnost prostoru stvarajući tako zanimljivu vrstu tenzije između radnji tijela i statičnih oblika. Upravo je ovakva dihotomija (pokret/statičnost, akcija/pasivnost) indikativna za transgresiju ljetnikovca iz prostora u mjesto koje je, prema Yi – Fu Tuanu, zbrinuto čovjekovim utjecajem te stoga više nije samo kuća na nekoj lokaciji, već kulturološki važna struktura prožeta jedinstvenom osobnošću[1]. Likovni identitet projekcija komplementiran je serijom fotografija različitih prostora unutar ljetnikovca. Ovdje, glavni čimbenik kompozicije i kontrasta biva danje svjetlo koje ispunjava otvore, sobe i hodnike. Iako puno suptilniji, raspored svjetla evidentan na sekcijama fotografija postaje sličan blještavim trakama kod instalacije Jamesa Turrella[2], Mendota Stoppages u kojoj su sunčeve zrake precizno puštene u zamračene hotelske prostorije. Za razliku od projekcija, fotografije su lišene ljudskih figura; u njima više ne pronalazimo geste tijela, a snažni naglasak na popunjenom/praznom, zatvorenom/otvorenom dodatno potencira dojam odsutnosti. Moglo bi se reći, da je ljetnikovac sada prepušten esencijalnoj geometriji, suncu i samoći. Eksponat koji jednako ovisi o svjetlosti jest i maketa kuće. U ovaj objekt usmjereni su reflektori koji se naizmjenično pale i gase bacajući svjetlo iz različitih kutova okolnog prostora. Kroz varijacije u osvjetljenju maketa prolazi nekoliko etapa „transformiranja“, upravo zbog izmjene sjena na segmentima njezinih ploha.

Ljetnikovac pokraj Milne uzet je kao baza za interpretaciju fiktivne Kuće Z. Zapravo se radi o zbiru umjetničkih eksponata kojima se pokušava rekreirati buduće mjesto upečatljivih arhitektonskih značajki u neutralnom, izlagačkom prostoru te promotriti kako ta nova likovna cjelina utječe na recepciju. Karakter mjesta povezanog s arhitekturom, ima bitnu vezu s čovjekom utoliko što potiče socijalizaciju, solidarnost i, konačno, osjećaj sigurnosti. Upravo u diskursu ljudskog života vis-à-vis prostora možemo postaviti bitno pitanje o arhitekturi: Koliko njezina monumentalna snaga može postojati bez ljudskog dodira, hoda ili igre?

Josip Šurlin
—
organizacija: Jasna Gluić

autor teksta: Josip Šurlin

prijevod: Goranka Tomčić

grafičko oblikovanje: Rafaela Dražić

autori postava: Mišo Komenda, Ana Krstulović, Dora Popić, Darko Škrobonja

režiser: Darko Škrobonja

tehnička podrška: Hrvoje Cokarić

zahvale: Starsystem, Boris Zakrajšek, Nikola Popić, Pavo Nižetić, Anita Karaman i 312 arhitektonska radionica

—

[1] Yi-Fu Tuan, Space and Place: Humanistic perspective, Minneapolis: University of Minnesota Press, 1977., str. 409 – 411

[2] James Turrell je Američki umjetnik koji se bavi fenomenima svjetla i prostora. Djelo pod nazivom Mendota Stoppages (1969. – 1974.) serija je svjetlosnih instalacija napravljenih unutar napuštenog hotela (na mjestu Ocean Park, California) kojeg je umjetnik skoro potpuno zatvorio kako bi danje svjetlo samo pod određenim pravcima ulazilo u njega.

The post Mišo Komenda, Ana Krstulović, Dora Popić i Darko Škrobonja: Kuća Z appeared first on Platforma Doma mladih.

U tom vizualnom istraživanju autor često nailazi na motiv križa te ga uzima kao centralni motiv oko kojeg razrađuje ovaj postav. Kao takav on dominira postavom na video snimci križa na Marjanu, kao što i taj stvarni križ dominira vizurom grada. Iz tog javnog konteksta dominacije simbola nad prostorom autor naglo prelazi u sferu intimnog i privatnog. To drastično sukobljavanje dvije sfere u samom odabiru radova ovog postava nameće razmišljanje o njihovim odnosima u svakodnevnom životu.  Na fotografijama iz sfere intimnog i privatnog motiv križa postaje životan i tjelesan, ponavlja se u ukrštenim rukama starije osobe, križićima upisanim u tablete te ukrštenim spolovilima. Drugi video rad, prikazujući jednu nesvakidašnju seksualnu praksu samodiscipliniranja, stavljen u odnos s ranije spomenutim videom te ostalim fotografijama, odnose prostorne i društvene dominacije križa promatra iz perspektive discipliniranja, samodiscipliniranja.

U formalnom smislu sam križ postaje i kompozicijski element na fotografijama pa se na ovo umjetničko istraživanje može gledati i kao istraživanje formalnih karakteristika fotografije mladog autora, istraživanje koje će svoj puni smisao dobiti tek kroz naredne izložbe ostalih tema koje su se otvorile kroz ovo istraživanje.  

Darko Škrobonja rođen je 1986. godine u Splitu gdje 2005. godine završava II. jezičnu gimnaziju. Godine 2010. završava školu filma Kino klubu Split nakon čega upisuje Umjetničku akademiju u Splitu, smjer Film i video. Godine 2012. odlazi u Njemačku u HBK Braunschweig kao Erasmus stipendist i uspješno polaže ljetni semestar u klasi prof. Corinne Schnitt i prof. Candice Breitz. Godine 2013. postaje sveučilišni prvostupnik Filma i videa, a godine 2016. završava diplomski studij Medijske umjetnosti na UMAS-u. Kao student izlagao je na više grupnih izložbi u Hrvatskoj i Njemačkoj među kojima je i 38. Splitski salon s radom „Baba“, 2015. godine, pod mentorstvom prof. Mirka Pivčevića, imao je prvu samostalnu izložbu fotografija, “Nasip” u galeriji Bez Naziva. Iste godine imao je i drugu samostalnu izložbu, “Miro” u Galeriji umjetnina u Splitu u sklopu projekta Fast Forward. Godine 2016. Izlagao je seriju fotografija na grupnoj izložbi Almissa open art festivala u Omišu te radio na realizaciji i foto dokumentaciji projekta “DO IT” u Galeriji umjetnina u Splitu. Godine 2017. imao je svoju treću samostalnu izložbu, “Sade Sati” u galeriji Galić u Splitu, izlagao je u galeriji Greta u Zagrebu na grupnoj izložbi “Osmi dan” i sudjelovao na grupnoj izložbi “Entropija grada” u HNK Split na 63. Splitskom ljetu. Godine 2018. izlaže “Sade sati” u galeriji Greta i Botaničaru u Zagrebu. Autor je, kamerman i direktor fotografije za više kratkih igranih i dokumentarnih filmova.

qIZLOŽBE redovni su program kolektiva queerANarchive koji doprinosi formiranju queer diskursa u gradu Splitu.

The post Grad križeva appeared first on Platforma Doma mladih.

Foto: Darko Škrobonja

The post Vruće ljeto u rashlađenoj Kocki appeared first on Platforma Doma mladih.