filmske projekcije petkom Archives - Platforma Doma mladih

Retrofuturistička zombie horror komedija

Tonči — Mon, 22 Jan 2018 10:09:08 +0000

Instant kult klasik Fido najpoznatije je (višestruko nagrađivano) Currievo filmsko ostvarenje – retrofuturistička zombie horror komedija s radnjom izmještenom u pedesete godine prošlog stoljeća koja scenografski primarno kodira jednu tadašnju naizgled klasičnu (pri)gradsku četvrt u imaginarnom mjestu Anytown (SAD) kao poprište zbivanja iz domene alternativne realnosti kojom dominiraju zombiji premetnuti u bizarne kućne ljubimce. Projekcije petkom u Kino klubu Split edukativnog su karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati.

Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli…

The post Retrofuturistička zombie horror komedija appeared first on Platforma Doma mladih.

Projekcija petkom izvan ciklusa

Tonči — Wed, 28 Sep 2016 18:09:09 +0000

U petak, 30. rujna s početkom u 20:30 sati u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji dvaju dokumentarnih filmova srednjeg metra ruskog eksperimentalnog redatelja Victora Kossakovskyog.

Victor Kossakovsky – Belovy

Autorova namjera bila je da svakodnevici života nekolicine seljaka, u kontekstu težine života koju osjećaju s obzirom na egzistencijalnu konfuziju, pridoda dodatno, naknadno tumačenje; temeljem čega je film snimljen tromo, s puno razumijevanja za detalj u kompoziciji i pravovremene izmjene ritma, uz izbjegavanje izazivanja osječaja mučnine i neprestanu prisutnost lirskog daška optimizma unatoč postignutoj iluziji o bezizladnosti situacije u koju se zatvaraju karakteri. Mačke se lijeno kreću, ponekad dotrči pas, krompir bi trebalo počupati… ništa drugo se ne događa dok dvostruka udovica Anna Feodorovna Belova u društvu svoga brata Sergeia Feodorovicha pije čaj, ispraća i dopraća ostale rođake, ostajući nedorečena kao, sagledano u kontekstu autorove lirske metafore, suvremena Rusija u analitički zreloj fazi.

Trajanje: 60 minuta; Država: Rusija; Jeuzik: ruski (engleski titlovi); Tehnika: crno – bijelo

Victor Kossakovsky – Svyato

Film Svyato, u slobodnom prijevodu Sveto (muško ime), otvara citat stare ruske narodne legende koji kazuje (parafrazirajući) – Sve će se promjeniti u trenutku kada se čovjek susretne s vlastitim odrazom. Svyatoslav je autorov sin zahvaljujući čijoj dječijoj fascinaciji ogledalima taj objekt od trenutka rođenja djeteta počinje predstavljati light motiv kinematografije Victora Kossakovskyog. Film je snimlje s tri HD kamere koje bilježe kognitivno napredovanje malog Svete u izolacionističkom zabranu infantilne faze razvoja. Pretpostavlja se kako će trilogiju Palindrom, kojoj bi ovo trebao biti prvi segment, Kossakovsky dovršiti kao reprezentativni filmski dokumentarni projekt vezan uz odnos oca i sina tijekom različitih faza sazrijevanja tog odnosa.

Trajanje: 45 minuta; Država: Rusija; Jezik: ruski (engleski titlovi); Tehnika: kolor

Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

Više na webu Kino kluba Split.

The post Projekcija petkom izvan ciklusa appeared first on Platforma Doma mladih.

Structural cinema movement

Tonči — Tue, 20 Sep 2016 20:39:28 +0000

Ovosezonski ciklus projekcija petkom u Kino klubu Split započima Strukturalnim eksperimentalnim filmom. Strukturalni eksperimentalni film, sudeći prema opservacijama na tragu dubinskog psihološkog poimanja filmske konstrukcije (koja je daleko sukladnija tehničkim konvencijama nego umjetničkim interpretacijama), te na temelju relevantnih akademskih filmskih zbornika (pionirski projekt koncipiran u tom smjeru bila je studija Structural Film Anthology autora Petera Gidala iz 1976), najznačajniji je produkt marginalne američke kinematografije s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Naknadnim autonomnim discipliniranjem impresivnog niza autora po pitanju tehničkih postulata pomoću kojih se presudno sistematizira produkcijski talog, strukturalni film (ili strukturalno/materijalistički – kako ga u zreloj fazi iz sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća apostrofiraju neki kritičari) nametnuo se kao globalni trend, te je, barem kada su arhivi britanskog filmskog instituta u pitanju (najznačajniji arhivski pretinac eksperimentalnih filmova iz prethodno navedenih perioda, ali istovremeno i impresivna zbirka recentnih uradaka), i danas raspoznatljiv kao najatraktivniji elementarni model autorske integracije (prvenstveno mlađih autora) u domenu filmske proizvodnje. Strukturalni film zasniva se na demistifikaciji procesa filmske proizvodnje, ali je istovremeno ne reprezentira, što se može tumačiti autorskom potrebom za metafilmskim dokumentiranjem kodiranim knjigom snimanja, što ne rezultira turtorial zahvatima u samom mediju ili dekonstrukcijama nalik behind the scenes fenomenu vezanom uz plasman suvremenih komercijalnih kino filmova u širem digitalnom okružju. Termin strukturalni film aplicirao je na produkciju u pionirskom periodu američki povjesničar filmske umjetnosti P. Adams Sitney, suosnivač Anthology Film Archives centra u New Yorku (1970) kojim je pionirski ravnao uz pomoć kolega redatelja poput Jonasa Mekasa, Jeromea Hilla, Petera Kubelke, Stana Brakhagea, Jamesa Broughtona i Kena Kelmana. Sitney je, pedantnim deduciranjem, identificirao i četiri temeljna postulata strukturalne filmske prozvodnje, s naglaskom na postulatno pravilo kako ni jedan rad, paradoksalno, ne može zadovoljiti sve postulate odjednom jer bi se premetnuo u blank screen projekciju kao posljedicu neminovnog autorskog odustajanja. Sitneyevi postulati nalažu kako kamera mora zauzeti fiksni položaj, flicker efekt mora biti zadovoljen, loop printing tehnika mora biti izvedena u realnom vremenu, te film mora biti podatan za efektno refotografiranje istog framea kako bi se proizveo off the screen efekt. Kao prvi klasik strukturalnog filma uglavnom se navodi Flicker (1965) Tonya Conrada, iako su neki analitičari skloni isticati i ranije plasirane radove poput filma Cosmic Ray (1962) Brucea Connera ili nekih ranih eksperimenata Stana Brakhagea na istom tragu. Kako bi strukturalni film odigrao svoju društvenu ulogu unutar subkulturne interakcijske matrice, potrebno je mentalno aktivirati gledatelja, zainteresirati ga za egzistencijalni aspekt filma, preciznije – za prezentirani rad kao materijalnu činjenicu, čime film prestaje biti ekskluzivni strukturalni fenomen, te se premeće u strukturalistički koncept na tragu moguće buduće konvencionalne filmske proizvodnje, o kojoj fundamentalno, preko strukturalnog dokazivanja, nemaju što kazati ni renomirani hollywoodski producenti. Komercijalni film je, na tragu strukturalnog promišljanja sirove scratch situacije, moguće naknadno definirati kao prostorno – vremensku identifikaciju utemeljenu na pokretnim slikama uz sekundarno afektiranje dramaturgijom i ulogama aktera koje vremenom dospijevaju u prvi plan. Na toj trasi forma postaje balast koju gledatelj nakon projekcije zanemaruje u korist sadržajne kohezije koja reprezentira sliku svijeta tek u naknadnom interpretacijskom okviru koji (dokumentaristički paradoks) nikako ne sinhronizira i stvarnu sliku svijeta, a publika istovremeno gubi i odnos s filmskim jezikom, čime se otvara prostor raspravi o destruktivnoj dimenziji komercijalnog filma. Nacrtnu geometriju ovog konflikta u svojim je radovima, kao svojevrsni doprinos strukturalnom poimanju filma i filmske proizvodnje, isticao i francuski filozof Jean Baudrillard (1929 – 2007).

Usklopu ovog kratkog inicijalnog projekcijskog ciklusa biti će prikazani slijedeći radovi:

petak, 16. rujna u 20:30

Hollis Frampton – Zorn’s Lemma (1970)

Ernie Gehr – Serene Velocity (1970)

petak, 23. rujna u 20:30

Owen Land – Remedial Readingprehension (1970)

Michael Snow – Wavelength (1967)

Paul Sharits – N_O_T_H_I_N_G (1968)

Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

The post Structural cinema movement appeared first on Platforma Doma mladih.

Znanost je fikcija

Tonči — Fri, 01 Jul 2016 16:38:40 +0000

U petak, 1. srpnja s početkom u 20:30 sati u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji kratkih filmova francuskog avangardnog redatelja Jeana Painlevéa pod zbirnim nazivom Science is Fiction (1925-1982). Radi se o naturalističkim, tzv. wildlife filmovima kojima je Painlevé, pionir produkcije, osigurao kultni međunarodni satus, te formalnu subžanrovsku ulogu u ukupnom korpusu dokumentaristike u SAD-u gdje je wildlife filmski fenomen postao nešto kao dokumentarni western. Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

Više na webu Kino kluba Split.

The post Znanost je fikcija appeared first on Platforma Doma mladih.

Pervertirani gothic horror u Kino klubu Split

Tonči — Wed, 15 Jun 2016 16:49:01 +0000

U petak, 17. lipnja s početkom u 20:30 sati u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filma Het verloren paradijs (Izgubljeni raj; 1978) belgijskog redatelja Harry Kümela. Kümel je rođen 1940., majstor je pervertiranog gothic horror filma. Njegov fluidni stil i snoviđenjski ambientalni interijeri epitom su tzv. cinefantastique.

Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

Više na webu Kino kluba Split.

The post Pervertirani gothic horror u Kino klubu Split appeared first on Platforma Doma mladih.

Projekcija Filma: Harry Kümel – Les Lèvres Rouges

Tonči — Tue, 07 Jun 2016 16:04:40 +0000

U petak, 10. lipnja s početkom u 20:30 sati u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filma Les Lèvres Rouges (1971.) belgijskog redatelja Harry Kümela. Kümel je rođen 1940., majstor je pervertiranog gothic horror filma. Njegov fluidni stil i snoviđenjski ambientalni interijeri epitom su tzv. cinefantastique.

Dramski zaplet ovog filma konstruiran je temeljem potrebe za prezentiranjem iluzije proizišle iz oniričkog reflektiranja zbilje koje se premeće u permanentni trans. Mladi par, Stefan i Valeria, po stupanju u brak nakon kratkotrajnog poznanstva na putu su iz Švicarske u Englesku kako bi Valeria tamo upoznala Stefanovu majku, no – nenadano se zaustavljaju u Ostendu, belgijskom promenadnom gradu, populacijski veličine Zadra, gdje odsjednu u golemom, zapuštenom, dekadentnom hotelu.

Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

Više na webu Kino kluba Split.

The post Projekcija Filma: Harry Kümel – Les Lèvres Rouges appeared first on Platforma Doma mladih.

Gothic horror film

Tonči — Fri, 03 Jun 2016 07:21:39 +0000

U petak, 3. lipnja s početkom u 20:30 sati u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filma Malpertuis (1971) belgijskog redatelja Harry Kümela. Kümel je rođen 1940., majstor je pervertiranog gothic horror filma. Njegov fluidni stil i snoviđenjski ambientalni interijeri epitom su tzv. cinefantastique. Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

Više na webu Kino kluba.

The post Gothic horror film appeared first on Platforma Doma mladih.

Projekcije petkom

Tonči — Thu, 12 May 2016 15:37:07 +0000

U petak, 13. svibnja s početkom u 20:00 sati u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filma: John Cassavetes – Shadows (1959). Radi se o drugoj projekciji iz kratkog dvotjednog ciklusa Beat Cinema. Beat Cinema izraz je kojim se pokroviteljski objedinjuju određeni isječci, prvenstveno američke, ali sukladno adaptacijskim mogućnostima, i internacionalne filmske proizvodnje u širem kontekstu eksperimentalnog, underground i marginalnog stvaralaštva autora presudno vezanh uz, sada već klasični, povijesni kulturni fenomen tzv. beat pokreta koji je ekspandirao pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, te proizveo niz manje ili više uspješnih nastavljača u idućim generacijama, pri čemu se kao novo žarište neposredne proizvodnje autorskih impresija, u opeci s “istrošenim” njujorškim modelom, nametnuo Pariz, kao i neki drugi veliki europski gradovi, specifične prijestolnice modernog boemskog lifestyla uz koji se vezuju i temeljne odrednice beat kinematografije. Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.
Više na webu Kino kluba.

The post Projekcije petkom appeared first on Platforma Doma mladih.

Beat Cinema u Kino klubu Split

Tonči — Thu, 05 May 2016 08:41:24 +0000

U petak, 6. svibnja s početkom u 20:30 sati u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filmova: Robert Frank & Alfred Leslie – Pull My Daisy (1959); Jack Smith – Flaming Creatures (1963) i Ron Rice & Angus Maclise – Chumlum (1964). Radi se o prvoj projekciji iz kratkog dvotjednog ciklusa Beat Cinema. Beat Cinema izraz je kojim se pokroviteljski objedinjuju određeni isječci, prvenstveno američke, ali sukladno adaptacijskim mogućnostima, i internacionalne filmske proizvodnje u širem kontekstu eksperimentalnog, underground i marginalnog stvaralaštva autora presudno vezanh uz, sada već klasični, povijesni kulturni fenomen tzv. beat pokreta koji je ekspandirao pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, te proizveo niz manje ili više uspješnih nastavljača u idućim generacijama, pri čemu se kao novo žarište neposredne proizvodnje autorskih impresija, u opeci s “istrošenim” njujorškim modelom, nametnuo Pariz, kao i neki drugi veliki europski gradovi, specifične prijestolnice modernog boemskog lifestyla uz koji se vezuju i temeljne odrednice beat kinematografije.

Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

Više na webu Kino kluba Split.

The post Beat Cinema u Kino klubu Split appeared first on Platforma Doma mladih.

Eksperimentalni radovi koji se opisuju kao “filmske ruševine”

Tonči — Thu, 24 Mar 2016 15:37:22 +0000

Esencija filma je vrijeme. Dok fotografija zaustavlja dah vremena, kinematografija implicira nužni izdisaj. Ono što se kreće, pomiče se nepovratno prema vlastitom dokidanju. Radovi Briana Fryea, njegovim riječima, reflektiraju raskol vremenske naracije pomoću artefakata u kompoziciji “površinske” fotografije, odnosno panela vezanog za to fotografsko ogledalo koje nazivamo filmom. Karakterni orisi sirova su refleksija povijesti, neugledni i neshvaćeni, tek u momentu krize relevantni kao svojevrsna koda raspadanja do neraspoznatljivosti. Povijest koju iritiraju nije historiografska, već filozofska, te referira na pitanje – koju arhaičnu fabulu narativno slavimo, te kako odabiremo elemente diskursa govoreći o njoj? Frye se, tijekom režijskog postupka, zaustavlja na liniji razgraničenja dovršenog filma od nedovršenog eksperimenta – najuvjerljiviji radovi mu izgledaju kao svojevrsne “filmske ruševine”. Preispitujući unutarnju strukturu kadra, ponekad se udaljava od fokusa, poput amaterskog dokumentariste, ali ni u jednom trenutku ne pokazuje autorsku slabost ili potrebu za redukcijom naknadne interpretativne dimenzije kod gledatelja, čime bi, ponekad se čini čak i logično, limitirao eksperimentalnu potrebu. Frye brikolažira vizualno atraktivne slike. Kontrapunktirajući motive, poput forsiranja sraza u kompozicijama šetnje grobljem i glista koje kreću u suprotnom pravcu kao da su odlučile dokidati filmsku publiku namjesto upokojenih u prethodnoj sekvenci, Frye realizira svoje najefektnije radove, poput filma Letter (Pismo; 2001). Peephole efekt koji je “patentirao” Guy Maddin svojevrsni je trademark Fryevog kratkog metra. Uz nekoliko sporednih tehničkih odrednica, koncept se klasificira kao “kinematografija mogućeg”. Frye je rođen 1974. u mjestu Santa Rosa, California, USA, a trenutno je nastanjen u New Yorku. Film je diplomirao na Sveučilištu California, te, nezadovoljan akademskim tretmanom materije, još jednom na San Francisco Art institutu, nakon čega je nastavio svoj obrazovni maraton studijem filmske teorije na sveučilištu u New Yorku. Zaposlenik je nezavisne Filmmakers Cooperative produkcije eksperimentalnog autorskog filma, također u New Yorku. Kao autor poznat je od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća. Metanarativnom strukturom dramaturgiju gradi na konfliktu filma s radnjama i potrebama koje se manifestiraju neovisno o proizvodnoj mehanici, poput naglašenog masturbacijskog poriva ili reprogramirane sekvence iz djetinjstva koja kontaminira filmsku konsturkciju paradoksom vremenskog slijeda izlaganja, zahvaljujući snimkama s očeve Super 8 kamere koje se izmještaju iz svijesti o onome što je bilo u kompoziciju onoga što se trenutno manifestira pred objektivom. Komparativni autori su mu, primjerice, Lewis Klahr ili Peggy Ahwesh. Uz film studirao je i filozofiju, inkluzivno izbjegavajući širi kontakt s akademskim okružjem, kako bi od svega ostala samo slika i dovoljno slobode za perforiranje svakodnevnih rutina u kontekstu smrtnosti vrste. Neki kritičari su ga skloni definirati kao Marcela Duchampa eksperimentalnog filma, a kao presudni uzor, sam Frye ističe Pierre Clementia (1942–1999), autora koji je režiju morao podrediti glumi kako bi realizirao svega trinaest autorskih, mahom kratkih radova, od kojih su neki prikazani u Kino klubu Split u kontekstu ciklusa poput prezentacije radova grupe Zanzibar kojoj je pripadao i slično. Sam Frye ističe kinematografiju Andya Warhola i radove Jim Morrisona kao svoje prve filmske fascinacije iz mladosti. Frye je i iznimno cijenjen sugovornik u profesionalnim krugovima, o čemu svjedoči i niz inervjua (neki dostupni i na internetu) odrađenih za relevantne alternativne filmske magazine.

Tijekom projekcije biti će prikazani slijedeći radovi:

Robert Beck is Alive and Well and Living in NYC:
2002, by Brian Frye and Lee Ellickson; 16mm, b&w, sound, 3 minutes.

The Anatomy of Melancholy:
1999, 16mm, b&w, sound, 11 minutes.

Kaddish:
2002, 8 minutes, 16mm, Sound

Oona’s Veil:
2000, 16mm, b/w, sound, 8min.

The Letter:
2001, 16mm, b&w, sound, 11 minutes.

Across the Rappahannoc:
2002, 16mm, color, silent, 11 min.

Lachrymae:
16mm, color, silent, 3 minutes

The Eels of Chicago:
2000, 16mm, b&w, silent, 2 minutes.

Sunday Morning:
2001, by 16mm, b&w, silent, 2 minutes.

Najda:
2001, 16mm, color, silent, 3 minutes.
Ukupno trajanje: 61 minuta
Jezik: engleski
Država: USA
Tehnika: kolor/crno-bijelo

Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.

Više na facebooku.

The post Eksperimentalni radovi koji se opisuju kao “filmske ruševine” appeared first on Platforma Doma mladih.