Program je besplatan i svi su dobrodošli, ali je za mentorske konzultacije potrebna prijava.
Prijaviti se možete putem on-line obrasca OVDJE do 24. 01. 2020.

Jonathan Rosenbaum radio je kao glavni kritičar Chicago Readera od 1987. do 2008. Autor je petnaest knjiga. U svojoj izrazito plodnoj karijeri pisao je za brojne časopise, između ostalih za Cahiers du cinéma, The Village Voice, Film Comment i Sight & Sound. Predavao je na kalifornijskom Univerzitetu u San Diegu na poziv Mannya Farbera. Kao vanjski predavač predavao je film na Sveučilištu u Virdžiniji u Richmondu (2010-2012), te držao kolegije Svjetska kinematografija i Američki nezavisni i alternativni film na film.factory programu u Sarajevu od 2013 – 2015. Radio je kao konzultant na filmovima Orsona Wellesa Dodir zla (Touch of Evil) i Druga strana vjetra (The Other Side of the Wind). Redovno objavljuje tekstove na svom web site-u: jonathanrosenbaum.net. U prethodnoj godini održao je seriju predavanja o Orsonu Wellesu u filmskom centru Gene Siskel u Chicagu. Recentni intervju s Jonathanom možete pročitati na idućoj poveznici.

Program se odvija u suradnji s Filmskim mutacijama – festivalom nevidljivog filma i Tanjom Vrvilo. Jonathan Rosenbaum jedan je kustosa trinaestog izdanja Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma koje se pod naslovom KINOSRAZ! FILM + MOĆ odvijaju od 23. do 26. siječnja u Zagrebu,  27. siječnja u Splitu (Kustoska škola u partnerstvu s udrugom Mavena i Kino klubom Split)  te s glavnim programom u Art-kinu u Rijeci od 6. do 9. velječe 2020., kao filmsko otvaranje opsežnog programskog pravca DOBA MOĆI u sklopu Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture.

—

_{Rad Kino kluba Split financiraju Zaklada Kultura nova, Hrvatski audiovizualni centar i Grad Split. Voditeljica programa je Sunčica Fradelić.}  

The post Enigmatične slike s Jonathanom Rosenbaumom appeared first on Platforma Doma mladih.

Kuća na pijesku jedini je dugometražni igrani film Ivana Martinca, rijetki primjer modernizma i ranog europskog umjetničkog filma u Hrvatskoj. Stilski prateći sadržaj, film sporim ritmom i čistim, ispražnjenim kadrovima vješto komunicira egzistencijalnu tjeskobu i otuđenost glavnog protagonista. Tom Gotovac nazvao je Kuću na pijesku prije trideset i tri godine filmom XXI stoljeća.

Ivan Martinac (1938-2005), bio je arhitekt, pjesnik i filmski stvaraoc. Od 1958. pisao je pjesme i scenarije, od 1959. montirao, a od 1960. režirao. Svojim povratkom u Split sa studija arhitekture u Beogradu donio je alternativno sagledavanje, koherentno stajalište o filmu kao mediju, živom organizmu s vlastitim zakonitostima i jedinstveno promišljanje uobličeno u vlastiti teorijski diskurs. Martinčev utjecaj, ulogu i značaj danas potvrđuju mnogi autori. Uz pomoć filmskih opservacija o formi – snazi pikštele ili zaljepka i sadržaju – traganju za metafizičkim, lamentacijama o čistoći kadra, ostali autori se uspijevaju osloboditi predrasuda konvencionalnog filmskog žurnalizma, do tada prisutnog među splitskim kinoamaterima, i izgraditi poetski i umjetnički koncipirane filmove. Preko dvadeset godina predavao je na filmskom tečaju Kino kluba Split, a tri su mu izraza bila bitna u objašnjavanju strukture cijelog filma – intenzitetna montaža, filmski “kardiogram” i “toplina” kadra. Iz tog perioda seže pojam Splitske škole filma.

Realizirao je 71 kratkometražni film, te objavio 12 knjiga. Proglašen je majstorom amaterskog (neprofesijskog) filma 1964. Bio je član Hrvatskog društva filmskih djelatnika, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Hrvatskog novinarskog društva i Udruženja hrvatskih arhitekata.

Nakon projekcije u Splitu, planira se projekcija u zagrebačkom Tuškancu, a film će biti dostupan putem linka na službenoj stranici www.ivanmartinac.com.

O filmu iz teksta Tanje Vrvilo:

„Kuća na pijesku montirana je u kvadrat. Uz ovaj često ponavljani credo vizionar čistog filma Ivan Martinac ostavio je mnoštveno izobilje pjesničko-filmskih ključeva za imaginiranje i kontempliranje njenog gustog metričko-metaforičkog tkanja. Autoreferencijalni, labirintski princip ovog filma-poeme izaziva polifone strukturalne i asocijativne uzlete misaonih spektatora. Zaustavimo se u međutrenutku jednog Martinčevog zaljepka, na mjestu sučelja fotograma gdje se, njegovim riječima, nalazi više kinestetičkog naboja nego u samim sličicama. Otkrio nam je u svojim bilješkama o Kući na pijesku da se tu, na prijelazu iz treće u četvrtu sekvencu, nalazi sva nada filma, ako je ima. Kratko vrijeme njezina oslobađanja fiksiraju tri sekunde tišine, između kadrova 174 i 175, od sekvence smrti pri radu naslovljene “Odakle dolazi večer” koja započinje i i završava zvukom ulaska u crvene nabore Rembrandtove Židovske nevjeste, nakon pucnja koji zaustavlja životnu nit Josipa K., do pojave natpisa “Dažd ili sve što se događa nekom događa se svakom” i Jakova K., dvojnika koji preuzima žarište nade filma. Pojedinac nije potvrda nade, sve se događa u odnosu ili procesu, reći će Martinac (…)“

—

Projekt digitalizacije i restauracije realizirao je Kino klub Split u suradnji s Ivanom Vukovićem, KLIK Filmom, Hrvatskim državnim arhivom, Hrvatskim filmskim savezom, a realizaciji projekta doprinijeli su brojni stručni suradnici, među kojima treba istaknuti Andriju Pivčevića, snimatelja filma. Projekt je financijski podržan od strane Hrvatskog audiovizualnog centra. Rad Kino kluba Split podržavaju HAVC, Zaklada Kultura nova i Grad Split.

The post Projekcija restauriranog i digitaliziranog filma “Kuća na pijesku” Ivana Martinca appeared first on Platforma Doma mladih.