Izložba se može razgledati radnim danom od 18:00 do 23:00 do 5.ožujka.

Na fotografijama se ne prikazuje samo portretirana osoba, Martina, već i ono zajedničko osobno tj. (ne)vidljiva veza dviju, odnosno triju osoba, nekog intimnog, vrlo određenog trenutka. Martinina raspoloženja čitljiva su i na razini komunikacije s objektivom: tuga, sreća, ljutnja, ljubav, erotika … zrcali se u njenoj indiferentnosti ili opažaju same kamere. U nekim trenucima, kad zanemari da je objekt snimanja, opuštena je i ostavlja dojam da, između nje i fotografkinje, fotografskog aparata nema. Samo osjećaji. Na jednoj razini fotografije su i manifest ljubavi, razumijevanja i tolerancije. S druge strane, dvojnost fotografskog i osobnog pogleda isprepliće se. Kao da nema stilizacije, ali odnos prema kadru, jednako kao i odnos prema svjetlu, vrlo je suptilan.

Prikazani fragmenti svakodnevnog života – kućne žanr scene, priroda, društvo, gotovo filmskom estetikom i narativnošću, nadilaze i transformiraju individualno u kolektivno. – iz predgovora izložbi koji je pisala Helena Puhara.

Galerija Kluba Kocka prima 14 posjetitelja istovremeno na 58m2 prostora. Nošenje maske je obavezno, dezinficijens je dostupan ispred galerije.

Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova. Program qIZLOŽBE financijski podržava Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Split.

The post qIZLOŽBE – Ana Opalić: Martina (dnevnički zapisi 2009. – 2022.) appeared first on Platforma Doma mladih.

Ova delikatna serija analognih fotografija i fotografija s dvostrukom ekspozicijom negativa prikazuje osobna iskustva, osjećaje i naklonosti Rafaela Medine prilikom prvog posjeta rodnom gradu Rio de Janeiru u Brazilu nakon četiri godine života u Berlinu u Njemačkoj. Došavši natrag u rodnu grudu kao sin, a istovremeno i stranac, ganut čudnovatim osjećajima koji su se u njemu pobudili, Medina je razvio ova djela: „Osjećam se kao da sam jučer bio tu, a istovremeno kao da nikad nisam ni bio“.

„Vrtoglavicom“ naziva ono što je osjetio kad je ponovno vidio krajolike i mjesta iz prošlosti svog života, kao i prijatelje koji su nekoć bili cisrodni muškarci i koji su u kratkom vremenu postali žene. Fotografirao je tu skupinu prijateljica, Naomi, Ellie, Catarinu, Galbu i Williane, i to u intimnim prostorima i situacijama, svaku sa svojim posebnostima i bez očekivanih klišeja o životima transrodnih osoba. Slike prikazane u izložbi Transbrasil proizlaze iz nostalgičnog i poznatog pogleda koji na fotografiju prenosi prošlost u sadašnjosti, kao i afektivna sjećanja u kojima se miješaju sjećanja i noviteti.

Prije nego što se preselio u Njemačku, Rafael Medina je tijekom svog boravka u Brazilu bio aktivan u podzemnoj queer kulturnoj sceni u Riju, fotografirao je događaje, organizirao zabave i uređivao časopis o pozitivnom pogledu na gola muška tijela. U ovoj seriji fotografija fokusira se na vidljivost transrodnih osoba izvan egzotike ili etiketa. Svojim znalačkim pogledom lišenim predrasuda, fotograf pristupa fotografijama kao posjetitelj, osoba od povjerenja i autor. Istodobno, veličina fotografskih printova s nostalgičnim teksturama pruža gledatelju sveobuhvatnu ideju bliskosti. Međutim, interakcija s vintage fotoalbumom koji nije dostupan javnosti, u kojem se nalaze ostali portreti s izložbe u manjem formatu, pruža još intimnije iskustvo.

Osim vremenske tranzicije, fotografije prikazuju subjekte i tijela koja su prošla tranziciju tijekom LGBTQIA+ reafirmacije u Brazilu, suprotstavljajući se bezbrojnim slučajevima cenzure, progona i istrebljenja ljudi iz ove skupine. Ova izložba, izgrađena na osjećajima, ne napušta svoju političku pozadinu koja ne proizlazi iz pogleda aktivista, već iz pogleda umjetnika, prijatelja i suučesnika koji samouvjereno prikazuje modele na njihovom vlastitom teritoriju.

Naslov ove serije fotografija referira se na brazilske trans žene, a igrom slučaja i na brazilsku zrakoplovnu tvrtku s istim imenom i iznenađujućim duginim logotipom, koja je bankrotirala 2000-ih. S obzirom na konzervativni i retrogradni val u politici ove države od izbora aktualne vlade 2018., radikalni naziv „trans“ i šareni akronim vjerojatno danas ne bi bili izabrani kao korporacijsko obilježje državnog zračnog prijevoznika.

Transbrasil se može shvatiti kao ironija s obzirom na regresiju političkih, društvenih i građanskih diskursa u Brazilu. Međutim, također ukazuje na novi smjer sadašnjeg pokreta LGBTQIA+, osobito u Rio de Janeiru, koji i dalje pruža otpor. Unatoč pandemiji i nasilju nad trans osobama, posljednjih godina mnogi su se osjećali samouvjereno i sigurno te izjasnili i označili svoj identitet, jačajući i stvarajući mrežu blagonaklonosti, podrške i različitih životnih pogleda. Transbrasil je rezultat toga.

Daniela Labra – tekst iz programske knjižice

Rafael Medina brazilski je fotograf s prebivalištem u Berlinu. Diplomirao je filozofiju na Sveučilištu u Rio de Janeiru i studirao vizualne umjetnosti pri učilištu Eav-Parque Lage u Rio de Janeiru. Dokumentira noćni život i fotografira portrete LGBTQI osoba fokusirajući se na seksualnost i pozitivnost o tijelu. Medina je sudjelovao na skupnim izložbama poput Uncensored i DISCOnstruction. Godine 2017. imao je svoju prvu samostalnu izložbu „Skin Deep“ u Villageu u Berlinu. U Brazilu je također bio osnivač i kreativni direktor internetskog časopisa i seks zabave FLSH.

Program:
– otvaranje, petak, 27. kolovoza 21h, Galerija Kluba Kocka, Dom mladih, Ulica slobode 28, Split
– razgovor s umjetnikom, srijeda, 1. rujna 20h, Prostor, Plančićeva 2, Split

qIZLOŽBE redovni su program kolektiva queerANarchive koji doprinosi formiranju queer diskursa u gradu Splitu.
queerANarchive kolektiv je za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture koji djeluje od 2010. godine. U vrijeme normalizacije LGBT zajednice i retradicionalizacije društva bavi se partikularnostima queer kulture.

Rafael Medina: Transbrasil

The post qIZLOŽBA: Rafael Medina – Transbrasil appeared first on Platforma Doma mladih.

“Njegov objektiv figurira kao skener i autonomni saveznik u ispitivanju doma kao fizičkog – životnog prostora, ali i emocionalnog prostora zamršenih obiteljskih odnosa. Kontinuirano bilježeći prostor obiteljske kuće, u tome intuitivnom procesu dekonstruira narativ o „toplome domu” u kojemu tražimo sigurnost, polazeći od iskustva doma kao mjesta kontrole, nelagode pa i straha. Izložene su fotografije izabrane iz opsežnog korpusa nastalog u vremenskom razdoblju od šest godina i predstavljaju završno poglavlje toga procesa – neku vrstu katarze koju je donijela skrb o djedu i baki onemoćalima uslijed starosti i bolesti.” – izvadak iz teksta kataloga izložbe, autorica Tee Kantoci i Jozefine Ćurković

Luka Pešun rođen je 1990. godine. Nakon studija modnog dizajna na TTF-u upisuje smjer Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti, 2015. godine, završava 2019. Dobitnik Rektorove nagrade za veliki znanstveni i umjetnički grupni rad, 2016. Sudjelovao na grupnoj izložbi studenata Akademije dramske umjetnosti, Nova Imena 2016. i 2017. godine, 2016. izlagao seriju naziva Dlaka na izložbi ISPIT u Galeriji SC. Diplomski rad naziva „Radite to u svoja četiri zida“ izlaže 2019. u ADU Galeriji f8 te u sklopu festivala Poreč Dox. Fotografija iz diplomske serije izložena je na billboardu 2020. godine u sklopu programa Ploha/Površina 6. Za Kolektiv queerANarchive održao radionicu fotografije 2020. godine u Splitu.
U svom umjetničkom radu koristi medij fotografije kako bi istražio teme poput identiteta, obitelji i pripadanja, a u suštini se bavi kontekstom i načina na koji promjena istog mijenja čitanje.

Izložba se može, po dogovoru, razgledati do 2. travnja. Galerija Kluba Kocka prima 14 posjetitelja istovremeno na 58m2 prostora. Nošenje maske je obavezno, dezinficijens je dostupan ispred galerije.

Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova. Program qIZLOŽBE financijski podržava Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Split.

The post qIZLOŽBA: Luka Pešun – Domestic appeared first on Platforma Doma mladih.

Već drugu godinu za redom, simbolično na Dan žena, Influencerica Ulla predstavlja sve svoje uloge pozivajući nas da se pridružimo tom slavlju života. Kroz razne promjene uloga Ulla gradi svoj vlastiti osebujni identitet, nebitno radi li se ženskom, muškom, ne-binarnom, transrodnom ili kakvom drugom. Ullin identitet krase epiteti hrabar i hrabra, lijep i lijepa, iskrena, surov, smion, originalna, inspirativna. Kraja im nema, navedite ih sami. Ulla je entitet sam za sebe.

Za sve one koji se do sada nisu imali prilike upoznati s Ullinom očaravajućom i karizmatičnom personom, pokušat ću vas ukratko uputiti. Influencerica Ulla stvorena je 16.3.2019. godine i produkt je agencije AbFab koju čine Influencerica Ulla i Menadžerica. Lajtmotiv boja po kojoj ćete prepoznati Ullu je roza. Prošle godine u isto vrijeme javnosti su se predstavile sa svojom prvom izložbom na istom ovom mjestu. Radilo se o ciklusu od više od sto fotografija i videozapisa na kojima su bile prikazane sve dotadašnje realizirane Ulline uloge. A Ulla može biti sve što poželi. Ono što poželi uglavnom i ostvari. Naime, kao što smo lani već naveli, agenciji AbFab Ulla je zaštitno lice a ujedno i jedini model s kojim surađuje. Bez Ulle ne bi bilo agencije, a bez agencije vjerojatno ne bi bilo ni Ulle. Ona kao svoju platformu za izražavanje koristi Instagram i iako je fotografija primarni medij koji koristi (jer fotografija govori tisuću riječi) ove godine je odlučila eksperimentirati s medijem videa. A donosi nam i neke nove suradnje.

Produkcija: queerANarchive i AbFab Agencija
Kustosica izložbe: Ivana Vukušić
Dizajn: Nikola Križanac
Donatori: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Split, Zaklada Kultura nova
Partneri: Platforma Doma mladih, Multimedijalni kulturni centar Split

The post Influencerica Ulla povodom Dana žena appeared first on Platforma Doma mladih.

Radovi Ane Hoffner ex. Prvulovic izloženi u galeriji Multimedijalnog kulturnog centra pod nazivom “Iscrpljeno vrijeme” samu memoriju promišljaju iz kvir perspektive. Baveći se traumama rata, seksualnosti i roda, s naglaskom na rat i period društvene i političke tranzicije na području bivše države Jugoslavije, autorica nadilazi heteronormativne, nacionalne i moralne pozicije iz kojih se pišu službene povijesti, te u pisanje alternativne povijesti uvodi i utjelovljuje marginalne perspektive koje propituju normativne granice memorije. Prepoznavajući kvir kao sastavnu komponentu memorije autorica rasplinjujue inaće jasne granice između mašte i memorije, dovodi u pitanje linearnost povijesti te propituje mogućnost postojanja jedne i apsolutne memorije. 

Ana Hoffner, ex-Prvulović *, je umjetnica, istraživačica i spisateljica. Djeluje unutar i oko suvremene umjetnosti, povijesti umjetnosti, kulturoloških studija i kritičke teorije. Zanimaju je queer, prikazi globalnog kapitala, kolonijalnost i Istok, oblici bijega, rana psihoanaliza kao i politika sjećanja i rata. Hoffner radi s videom, fotografijom, instalacijom i performansama. Koristi sredstva prisvajanja, poput ponovnog fotografiranja, intervjua i izvještaja, i traži načine za desinkronizaciju normativnih svojstava tijela i glasa, zvuka i slike. Djeluje izričito protiv trenutne nadmoći korporativne estetike, slika gađenja i užasa i utemeljenje desničarstva inzistirajući na analizi, kontekstualizaciji i promišljanju. Hoffner želi uvesti privremenosti, odnose i prostore između čuvenih slika i vrlo performativnih događaja naše ukupne suvremenosti.

* na razmeđu rođenih 1980. u Paraćinu (Jugoslavija), preseljenih 1989. godine, a kapitalističkog državljanstva (Austrija) s novim imenom 2002. godine.

qIZLOŽBE redovni su program kolektiva queerANarchive koji doprinosi formiranju queer diskursa u gradu Splitu. 

queerANarchive kolektiv je za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture koji djeluje od 2010. godine. U vrijeme normalizacije LGBT zajednice i retradicionalizacije društva bavi se partikularnostima queer kulture. 

Na međunarodnom nivou sudjelovao je u programima Queer Art Lab SpaceID Madrid, Madrid (2013.). Activist in Residence u Baltic Art Center, Visbyju (2014.) i međunarodnom projektu Young Queer Europe (2015.-2016.) te konferencijama Unstraight Museum Conference, Stockholm (2016.), Organ vida, Zagreb (2017.) i Queering Memory ALMS Conference, Berlin (2019.). 

Kolektiv je članica Platforme Doma mladih i platforme LGBT centra Split. 

Aktivnost je dio projekta Gradimo Dom zajedno, kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova. Program qIZLOŽBE financijski podržava Ministarstvo kulture RH i Grad Split. 

The post “Iscrpljeno vrijeme” u galeriji MKC-a appeared first on Platforma Doma mladih.

Izložba se otvara 6. kolovoza u 20 sati u Galeriji Kluba Kocka u Domu mladih, a može se razgledati radnim danom od 19 do 21 sata zaključno s 15. kolovoza. 

Polazeći iz osobnog interesa za cruisingom, kako onog za usputnim seksom tako i za boravkom u prirodi, Kiernan Cobbarubia stvara rad baziran na herbarijumu biljaka koje je sakupio po parkovima i šumama gdje se cruising prakticira. Autor također povlači paralelu između društvene nevidljivosti cruisinga koja proizlazi iz općeg neodobravanja seksa među gej muškarcima, ali i neodobravanja ispoljavanja seksualnih praksi u javnom prostoru općenito, s činjenicom da malo tko obraća pažnju na same biljke koje ih okružuju u cruisingu. Fokusiranjem na bilježenje biljnog svijeta cruising šuma i parkova, davanjem vidljivosti flori cruisinga, Kiernan zapravo pronalazi vizualni jezik kojim uspijeva govoriti o jednoj nevidljivoj praksi. Herbariji koji biljku ne označava njenim nazivom već nazivom lokacije gdje je sakupljena, te kolažima koji kombiniraju biljke iz herbarija s arhivskim pornografskim materijalima i elementima okultne ikonografije autor uspijeva je zabilježiti suvremene prakse cruisinga, ne iz perspektive heteronormativnih pozicija koje bi na ovu praksu gledale kao zastranjivanje, već iz osobne perspektive praktikanta stvarajući tako temelje afirmativnog znanja o gej kulturi, znanja koje doprinosi oslobađanju seksualnosti i tijela. 

Kiernan Cobarrubia vizualni je umjetnik koji živi u Berlinu, podrijetlom iz područja zaljeva San Francisca u Kaliforniji. Njegov opus sastoji se od kolaža i plakata, radova u tehnici sitotisaka, fanzina, video projekata i skulpture, čija estetetika dolazi iz okultne ikonografije, vintage pornografije i zanimanja za analogne oblike komunikacije. Kiernan je studirao povijest umjetnosti i teoriju filma na kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu, sudjelovao je u raznim grupnim izložbama širom Kalifornije i Berlina.

Njegov rad je usredotočen na upotrebu arhivske građe i istraživanih elemenata uronjenih u kontekst queer teorije te ispitujući ulogu nostalgije, vremena i prostora u široj queer zajednici. Rad se proširuje i na ideje o izgradnji zajednice, magičnim praksama i ritualima, queer utopijama i oslobađanju seksualnosti i tijela.

qIZLOŽBE redovni su program kolektiva queerANarchive koji doprinosi formiranju queer diskursa u gradu Splitu.

queerANarchive kolektiv je za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture koji djeluje od 2010. godine. U vrijeme normalizacije LGBT zajednice i retradicionalizacije društva bavi se partikularnostima queer kulture. 

Na međunarodnom nivou sudjelovao je u programima Queer Art Lab SpaceID Madrid, Madrid (2013.). Activist in Residence u Baltic Art Center, Visbyju (2014.) i međunarodnom projektu Young Queer Europe (2015.-2016.) te konferencijama Unstraight Museum Conference, Stockholm (2016.), Organ vida, Zagreb (2017.) i Queering Memory ALMS Conference, Berlin (2019.). 

Kolektiv je članica Platforme Doma mladih i platforme LGBT centra Split. 

Aktivnost je dio projekta Gradimo Dom zajedno, kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova. Program qIZLOŽBE financijski podržava Ministarstvo kulture RH i Grad Split.

Kontakt:

Tonči Kranjčević Batalić / tonci@qsport.info / 0921009999

The post Cruising Flora u Galeriji Kluba Kocka appeared first on Platforma Doma mladih.

Psu glede cvijeća umjetničko je istraživanje koje polazi od svakodnevnih šetanja sa psom po zagrebačkom parku Maksimiru. Motiv vrta kao mjesta kontroliranog užitka u prirodi, ali i upoznavanja s njom, u ovom radu isprepliće se s vrtom kao kulturnim repozitorijem slika i znanja koje su odredile europski način življenja i stvaranja prije novog vijeka. U formi video slike i zvuka, ali i teksta, te potpomognut mislima psihoanalitičke, filmske i queer teorije, u radu se promišlja proizvodnja slika, tj. znanja, fikcije, gledanja i pogleda, produkcije i reprodukcije, opreke ljudsko – životinjsko i transspolne materijalnosti.
Ovom prilikom umjetničko istraživanje se izlaže kao zvučni rad i umjetnički svezak postavljeni u galerijskom prostoru, te projekcija eksperimentalnog video rada koja se održava u Park šumi Marjan uz prostor zoološkog vrta.

Nika Pećarina (r. 1992.) živi, radi i uči u Zagrebu. Završio je diplomski studij Novih medija (ALU). Bavi se audio-vizualnim i izvedbenim umjetnostima, keramikom, poezijom i psima.

PROGRAM:
Galerija Kluba Kocka, Dom mladih, petak, 30. kolovoza u 19:00 h
Razgovor s umjetnikom

Park šuma Marjan, Amfiteatar, nedjelja, 1. rujna u 19:30 h
Projekcija eksperimentalnog filma Psu glede cvijeća

Galerije Kluba Kocka, Dom mladih, Ulica slobode 28, Split
radno vrijeme – radnim danom 18:00 – 21:00 h

Izložba je partnerska aktivnost kolektiva queerANarchive, K.U.U. UZGON, Koalicije udruga mladih i Platforme Doma mladih, realizirana uz podršku J.U.P.Š. Marjan i Multimedijalnog kulturnog centra Split. Aktivnost je dio projekta Gradimo Dom zajedno, kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Aktivnost je realizirana kroz programsku liniju kolektiva qIZLOŽBE koju financijski podržavaju Ministarstvo kulture RH, Splitsko-dalmatinska županija i Grad Split. Rad kolektiva financijski podržava Zaklada Kultura nova.

Kontakt:
Tonči K. Batalić
tonci@qsport.info
0921009999

The post qIZLOŽBE: Nika Pećarina – Psu glede cvijeća appeared first on Platforma Doma mladih.

U tom vizualnom istraživanju autor često nailazi na motiv križa te ga uzima kao centralni motiv oko kojeg razrađuje ovaj postav. Kao takav on dominira postavom na video snimci križa na Marjanu, kao što i taj stvarni križ dominira vizurom grada. Iz tog javnog konteksta dominacije simbola nad prostorom autor naglo prelazi u sferu intimnog i privatnog. To drastično sukobljavanje dvije sfere u samom odabiru radova ovog postava nameće razmišljanje o njihovim odnosima u svakodnevnom životu.  Na fotografijama iz sfere intimnog i privatnog motiv križa postaje životan i tjelesan, ponavlja se u ukrštenim rukama starije osobe, križićima upisanim u tablete te ukrštenim spolovilima. Drugi video rad, prikazujući jednu nesvakidašnju seksualnu praksu samodiscipliniranja, stavljen u odnos s ranije spomenutim videom te ostalim fotografijama, odnose prostorne i društvene dominacije križa promatra iz perspektive discipliniranja, samodiscipliniranja.

U formalnom smislu sam križ postaje i kompozicijski element na fotografijama pa se na ovo umjetničko istraživanje može gledati i kao istraživanje formalnih karakteristika fotografije mladog autora, istraživanje koje će svoj puni smisao dobiti tek kroz naredne izložbe ostalih tema koje su se otvorile kroz ovo istraživanje.  

Darko Škrobonja rođen je 1986. godine u Splitu gdje 2005. godine završava II. jezičnu gimnaziju. Godine 2010. završava školu filma Kino klubu Split nakon čega upisuje Umjetničku akademiju u Splitu, smjer Film i video. Godine 2012. odlazi u Njemačku u HBK Braunschweig kao Erasmus stipendist i uspješno polaže ljetni semestar u klasi prof. Corinne Schnitt i prof. Candice Breitz. Godine 2013. postaje sveučilišni prvostupnik Filma i videa, a godine 2016. završava diplomski studij Medijske umjetnosti na UMAS-u. Kao student izlagao je na više grupnih izložbi u Hrvatskoj i Njemačkoj među kojima je i 38. Splitski salon s radom „Baba“, 2015. godine, pod mentorstvom prof. Mirka Pivčevića, imao je prvu samostalnu izložbu fotografija, “Nasip” u galeriji Bez Naziva. Iste godine imao je i drugu samostalnu izložbu, “Miro” u Galeriji umjetnina u Splitu u sklopu projekta Fast Forward. Godine 2016. Izlagao je seriju fotografija na grupnoj izložbi Almissa open art festivala u Omišu te radio na realizaciji i foto dokumentaciji projekta “DO IT” u Galeriji umjetnina u Splitu. Godine 2017. imao je svoju treću samostalnu izložbu, “Sade Sati” u galeriji Galić u Splitu, izlagao je u galeriji Greta u Zagrebu na grupnoj izložbi “Osmi dan” i sudjelovao na grupnoj izložbi “Entropija grada” u HNK Split na 63. Splitskom ljetu. Godine 2018. izlaže “Sade sati” u galeriji Greta i Botaničaru u Zagrebu. Autor je, kamerman i direktor fotografije za više kratkih igranih i dokumentarnih filmova.

qIZLOŽBE redovni su program kolektiva queerANarchive koji doprinosi formiranju queer diskursa u gradu Splitu.

The post Grad križeva appeared first on Platforma Doma mladih.

Sholem Krishtalka (www.sholem.ca) umjetnik je i pisac s trenutnim boravištem u Berlinu. Crtanje i slikanje tehnike su u kojima stvara, a osim slike i crteža radove objavljuje u formama umjetničkih knjigza, fanzina i drugih kombiniranih formi. Izlagao je u Kanadi, Sjedinjenim američkim državama i Europi; tekstove je objavljivao u nizu međunarodnih online i tiskanih publikacija.

The post Odlomci iz Pedera appeared first on Platforma Doma mladih.

Objašnjavajući metodologiju svog rada autorica navodi kako svaki rad započinje osvrćući se oko sebe i gledajući što joj je na raspolaganju, te nastavlja: “Svrha takvog pristupa je uvažavanje ograničenja, toga što ‘neidealne’ okolnosti proizvode i reflektiranje zatečenog stanja.” Za razliku od prve zagrebačke izvedbe rada, nastale u institucionalnom okviru akademskog obrazovanja, splitska izvedba autoricu stavlja u potpuno drugačiji institucionalni okvir, onaj umjetničke produkcije na nezavisnoj kulturnoj sceni, uvodi ju u za nju nov prostor galerije koja djeluje u sklopu underground kluba te stavlja pred novu i nepoznatu publiku.

Ispitujući izvedbenu formu, u tu novu situaciju autorica ulazi s tijelom, pokretom, jezikom i tekstom koji su unaprijed zadani samo do određene mjere. Tijelo, “ograničeno svojom materijalnošću, iskustvima i neiskustvima” reagira na novu situaciju te istovremeno utjelovljuje ranije spomenuti tekst. Kroz utjelovljenje dva lika iz priče, jednog ženskog i jednog muškog autorica je cijelo vrijeme svjesna sebe i svoje tjelesnosti “… izgledam kao ja, raspolažem vlastitim vještinama i bivanjem sobom sam dobila ono što je moje, a ne njegovo. Svaki prijevod, svako utjelovljenje njega (i nje) bit će uvjetovan svim onim što sam ja.” To međusobno uvjetovanje autorice i likova razotkriva niz nemogućnosti i ograničenja izvedbene forme koja su vidljiva u klimavim karakternim i identitetskim crtama likova, ali i same autorice u trenutcima kada nije jasno povučena crta između autorice, njega i nje. I dok Nicholas Mirzoeff upravo digitalnu sliku, Internet i kulturu selfija definira kao polje u kojem se manifestira raspad čvrstih identiteta roda, spola, rase i klase kako ih je definiralo dvadeseto stoljeće, Tara Ivanišević potvrđuje isto u prolaznoj i nestabilnoj formi izvedbe, potvrđujući uporište rada u suvremenosti.

Osvrćući se na problem roda, autorica između ostalog postavlja pitanje: “Trebaju li ona i on svoj rod na ikoji način izražavati, imati obilježenog ili vidljivog kako bi ga imali?“ Time gotovo da zaokružuje jednu gotovo stoljeće staru priču o performativnosti rodnog identiteta, priču koju su u avangardnoj umjetnosti započeli Man Ray i Marcel Duchamp portretima Rrose Sélavy dvadesetih godina prošlog stoljeća, te koja je svoju teoretsku i popularnu inačicu dobila devedesetih godina istog stoljeća s knjigom Nevolje s rodom Judith Butler te voguing subkulturom koja je performativnost roda uvela u popularnu kulturu svjetskih razmjera, od njene autentične manifestacije kao fenomena jedne manjinske skupine pa sve do ekranizacije istog u filmu Paris is burning Jennie Livingston te adaptacije za globalnu medijsku publiku u spotu Vogue Madonne. Danas, u vrijeme visoko razvijene vizualne kulture  i digitalnih komunikacijskih kanala, kada gotovo da nema osobe koja pefromativonst vlastitog identiteta nije proživjela na društvenim mrežama, te kada govoreći o zamjenicama teoretičar/ka queera i roda Jack Halberstam vlastiti rod opisuje riječima “u najbolju ruku improviziran, nesiguran i češće krivo nego ispravno izgovoren, nerješiv i u stalnoj promjeni”, Tara Ivanišević svojom izvedbom otvara pitanje roda, prostora i načina njegove realizacije, u 21. stoljeću.

Izložba Sve i ona 1.1. Tare Ivanišević realizirana je u sklopu programa qIZLOŽBE koji provodi kolektiv queerANarchive. Kustos programa je Tonči Kranjčević Batalić. Program se realizira uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Splita. Rad kolektiva queerANarchive podržava Zaklada Kultura nova.

The post Jedinstvena i neponovljiva izvedba appeared first on Platforma Doma mladih.

Izložba se može razgledati do 26. siječnja, radnim danima u terminima od 20 do 24 sata.

Izložba Bliski odnosi, velike udaljenosti  i nove tehnologije autorica Lare Tabet i Rande Mirza realizirana je u sklopu programa qIZLOŽBE koji provodi kolektiv queerANarchive. Izložba je realizirana uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Splita. Rad kolektiva queerANarchive podržava Zaklada Kultura nova.

The post Bliski odnosi, velike udaljenosti i nove tehnologije appeared first on Platforma Doma mladih.

Korištenje tekstualnih zapisa i video slike, te potreba autorice da kroz dokumentiranje procesa kroz koji prolazi istome nađe i značenje smješta ovaj rad u širi kontekst radova suvremene dokumentarističke prakse. Prakse koju kao ponovni interes umjetnika za promišljanje odnosa realnosti i estetike prepoznaju Erika Balsom i Hila Peleg u uvodniku zbornika Documentary Across Disciplines (2016.). Tu se Tanja Minarik u organizaciji dokumentarističkih zapisa koja uvjetuje i sam postavu rada poziva na baze podataka. Tako izbjegava stvaranje zatvorenog  linearnog narativa te otvara mogućnost stvaranja cijelog niza narativa koji ovise o odabiru kretanja samog promatrača kroz stvorenu bazu podataka.

U smislu samog sadržaja ovaj rad dokumentarističkog karaktera polazi iz pozicije drugog u društvu, pozicije u ovom slučaju određene drugačijom seksualnošću te različitim državljanstvima. Iz tih pozicija potraga za mjestom realizacije zajedničkog života istospolnog para, nešto što se heteronormativnoj većini servira zdravo za gotovo, postaje proces koji ima snagu kritičkog odnosa prema političkim sistemima koji administrativno reguliraju odnose među ljudima. Premda ovaj rad ne usvaja provokativnu estetiku i subverzivni karakter koji često karakteriziraju queer izričaje, ipak ga možemo smjestiti u okvire queer umjetnosti.  Osobno i privatno kroz ovaj rad postaju javno što rezultira političkom i institucionalnom kritikom, iz perspektive drugačije seksualnosti. Procesi tako svojom staloženošću, kontemplativnošću i dozom rezignacije otvaraju novu perspektivu unutar queer umjetnosti.

Tanja Minarik (rođena 1983.) diplomirala je Film i video na Umjetničkoj akademiji u Splitu, magistrirala na studiju Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Bavi se raznim aspektima video umjetnosti i oblikovanja – instalacijama, audio/vizualnim performansima, VJ-ingom, montažom i interaktivnom umjetnošću. Izlagala i prikazivala filmove na nizu zajedničkih izložbi i festivala. Nastupala posvuda, većinom s queer feminističkim a/v bendom Žen.

Izložba Procesi Tanje Minarik realizirana je u sklopu programa queerIZLOŽBE koji provodi kolektiv queerANarchive. Izložba je realizirana uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Splita. Zahvale idu Multimedijalnom kulturnom centru Split.

The post Rezignirani queer appeared first on Platforma Doma mladih.