O predstavi:

Kad se zapitamo čemu je podložno naše tijelo, osim pokretnosti, njegovu snagu i realističnost nalazimo u konstantnom procesu plastičnosti – jednoj neprekinutoj nadogradnji u pretakanju tjelesnosti i apstrakcije, oblikovanju svijesti o sebi u prostoru oko nas. Pokret i pokretanje zahtjeva provedbu plastičnosti, ali ne u smislu automatskog odgovora na primljeni refleks (osjećaj, naredbe i svrhe) već jedan, koliko moguć, oblikovni moment pokrenutosti vlastitog bića. S tim razmišljanjem pokret prerasta u trajni proces razrješavanja osobnih psihičkih naboja. Prostor postaje gust i ljepljiv, impulzivan koliko opažajan, neistražen i prazan. Tada prostor postaje predmet svladavanja, odluke, impulzivnog kretanja, susrećemo se s podražajima, nagonima  i instinktima – jednom riječju, prelazeći put vlastite transformacije Ja oblikuje svijest o sebi,  stvara vlastiti identitet i svoju povijest.

Predmet ove predstave je otpetljavanje emocionalnih čvorova – mentalne i fizičke dekonstrukcije duboko potisnute osjetilnosti. Krutost, elastičnost i plastičnost su izbori, taktike i svojevrsna metodika  kroz koju pronalazimo i promišljamo izvođački plesni materijal. Cilj je uspostaviti plastičnost, dakle reorganizirati cijeli proces kretanja od prilagodbe do stvaralaštva. Kruto tijelo zadržava položaj stalnosti ne mijenjajući oblik, elastično tijelo mijenja oblik bez razaranja (ono se prilagođava) dok plastično tijelo trajno poprima i zadržava promijenjeni oblik.

Sve se odigrava u umjetnom landscape-u poentiranjem pojma plastike. Zarobljeno, kruto tijelo u plastičnom ovoju metafora je našeg bivanja u današnjem prostoru svijeta.  U oslobađanju tijela od krutosti više ne polazimo od elastičnog pokoravanja okolišu i prilagodbe svemu, svakom uređenju nego iz nove pozicije kretanja učimo se oslobađanju prema sljedećoj promjeni: stvaramo svijest o onomu što možemo stvoriti – plastički oblikovati izvođački plesni materijal. Stoga, koristimo plastične vreće, plastične kabanice, plastičnu traku kao konceptualnu metaforu prozirnog, bestjelesnog materijala s kojim uranjamo u trajno promijenjene oblike i koncepte svijeta.

Koreografkinja i koautorica: Iva Burčul

Izvođačice i koautorice: Nikolina Dolfić, Mia Kevo, Lucija Zalović

Glazba: Enver Krivac, Tea Tulić

Glazbeni edit: Ivan Maleš

Dizajn svjetla i tehnička podrška: Franko Sardelić

Izrada scenografije: Ivana Bošnjak, Ana Marin

Fotografija i video: Toni Wagner

Koprodukcija: plesna udruga „Tiramola“, Split i „Zalet“, Zadar

Pokrovitelji: Ministarstvo kulture RH, Grad Split

Cijena ulaznice: 40 kn

Broj ulaznica je ograničen na 50 te vas molimo da ih OBAVEZNO rezervirate putem obrasca https://forms.gle/9Xf8LFZfdzjwarEW9 ili slanjem na mail adresu plesnaudrugatiramola@gmail.com

Molimo da se pri dolasku na predstavu pridržavate propisanih mjera za sprječavanje širenja bolesti Covid-19 te da prije dolaska provjerite svoju tjelesnu temperaturu. Ulazak u Amfiteatar je moguć isključivo s maskom. Hvala.

Više informacija potražite i na FB eventu: https://fb.me/e/3cIvGYN9v

The post Premijera predstave “Treće lice jednine” appeared first on Platforma Doma mladih.