Korijen interesa za laku i jeftinu analognu tehniku u periodu globalne adaptacije napredne video opreme koja je bila skupa i nepraktična, a temeljem čega su se australski eksperimentatori vezali u donekle stabilne i kohezivne umjetničke grupe, valja tražiti u arhivama Sydneyskog “Ubu kolektiva” (australski “underground” film) koje je Kino Klub Split prezentirao u jesen 2012. Osim autorskog i prezentacijskog odnosa s eksperimentalnim filmom Marie povremeno piše filmske kritike, te podučava video montažu pri komunalnim centrima i sveučilišnim radionicama u Australiji. U zreloj fazi karijere tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća intenzivnije je adaptirala narativne filmske strukture temeljem čega je razvila specifičan odnos s medijem koji je najoportunije tumačiti adaptacijom eksperimentalnog video lirizma i suradnjom s pjesnicima kao pouzdanim partnerima u kontekstu potrebe za naprednom dekonstrukcijom polazišnog redateljskog narativnog postupka u pravcu autorskog ozbiljenja u gabaritima moderne umjetičke avangarde. Donedavna je bila aktivna i kao “cybervocal”, te surađivala s “online producentima” elektronske glazbe, a posljednjih nekoliko godina uspješno radi i na inovativnim filmskim found footage eksperimentima.

Marie Craven otvorena je za suradnju na svim poljima umjetničke proizvodnje, posebice kada je u pitanju koordiniranje kreativnih procesa putem globalne internetske mreže, te se s toga nadamo kako će odaziv publike u Splitu biti sukladan njenom nesebičnom angažmanu u totalitetu kulturnog prostora.