#100lica. Sto lica. Stolica. Naziv izložbe može se interpretirati na više načina što umjetnica ostavlja promatraču na odabir. No činjenica je da su predmet njezinog interesa upravo stolci, odnosno na dalmatinski – stolice. Zbog čega stolice i zašto baš stotinu istih? Odgovor leži u samom naslovu izložbe. Upravo zbog toga što svaka stolica može imati sto lica u očima umjetnika pa tako i promatrača. Baš kao što model mijenja svoja lica pred fotografom tako i stolice koje su u ovom slučaju u ulozi modela.

Stolice su predmet koji svakodnevno koristimo, neki manje a neki više, ovisno o stilu života, posla, itd. Zanimljivo je kako su to predmeti koje ne zamjećujemo toliko često, uzimamo ih zdravo za gotovo, ali kad ih nema u blizini osjetimo koliko su nam potrebne i koliko nam nedostaju. Pogotovo u Splitu. U Splitu je važan odmor. Splitom vlada fjaka i ubrzo čovjek nauči kako život umori, bio on došljak ili fetivi. Upravo u tom istom Splitu koji je vječno umoran, događa se da javne gradske površine imaju premalo urbane opreme koja služi odmoru i oporavku umornog splitskog naroda nakon duge šetnje ili sličnih radnji. Zadnjih nekoliko godina počele su se uređivati te javne površne ali nažalost većina ih je u samom centru grada dok su okolni kvartovi i dalje prepušteni sami sebi. Upravo tim kvartovima umjetnica prolazi i dokumentira snalažljivost građana i njihove vlastite intervencije kao odgovor na nedostatak mjesta za odmor. Stolice pronalazi u svakakvim pozicijama, u grupama ili pojedinačno, ali u većini slučajeva one služe svojoj svrsi. Ona u svakoj stolici prepoznaje drukčiji karakter (lice) koji odgovara karakteru njenog korisnika. Od stolice koja je odbačena zbog toga što je izgubila svoju funkciju i nalazi se pored kontejnera, preko šaroliko uređenih eksterijera splitskog pazara, pa sve do pomno osmišljenog gledališta balotaškog zoga na Visokoj. Obraćajući pažnju na količinu stolica koje su građani sami postavili, umjetnica započinje svoj fotografski ciklus sasvim slučajno, no tu slučajnost pretvara u potragu za svojim modelima kada nastaje svojevrsni chairhunting. Iako nesvjesno sudjeluju u tome, umjetnica građane navodi kao sudionike u javnim instalacijama svog novonastalog projekta. Koristeći se isključivo kamerom pametnog telefona napravila je niz od preko 150 fotografija stolica. Njezin izložbeni prostor su društveni mediji, ponajviše Instagram odakle i dolazi naziv ove izložbe, zbog nužnosti da se približi publici koja sve više umjetnost doživljava kroz ekrane svojih pametnih telefona. Za potrebe Instagrama, osmišljava vlastiti hashtag koji će njene pratitelje vrlo brzo povezati sa željenim sadržajem. Pošto je Instagram poznat po raznim algoritmima za manipuliranje fotografijama, umjetnica naglašava da je pri objavljivanju fotografija koristila tek pokoji filter kako bi naglasila boje ili nešto drugo. Sve stolice na fotografijama su u pozicijama u kojima su pronađene, bez intervencije umjetnice. Iz razgovora s umjetnicom saznajem da je ovaj ciklus među ostalim i kritika na kulturu influencanja kao stila života te priznaje kroz šalu kako je i ona sama postala influencerica i lokalni cyber celebrity jer su joj se na račun fotografija stolica počeli javljati na ulici nepoznati ljudi. Umjetnica je za izložbu odabrala stotinu stolica kako bi opravdala postojanje svog hashtaga te kako bi promatračima pružila priliku pronalaženja ljepote i iskrenosti u tim odbačenim, ali prijeko potrebnim predmetima.

Zela Luša (Split, 1982.) odrastala u umjetničkoj obitelji s ocem koji je bio fasciniran afričkim glazbenim korijenima pa je predškolske dane provela u Zimbabweu zajedno sa starijim bratom i majkom. Pri povratku u Split upisuje osnovnu školu i odrasta na istočnom dijelu grada u neboderu popularno nazvanom „Kineski zid”. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja upisuje Školu likovnih umjetnosti, smjer fotografski dizajner. Studira Film i video interes usmjerava ka animaciji, pokretnoj slici i crtežu, te kao završni rad izabire animirani film. Pri završetku treće godine rodila je djevojčicu i nakon pauze upisuje diplomski studij Filma, medijske umjetnosti i animacije na istoj akademiji, koji završava 2016. godine. Za vrijeme studiranja izlaže na grupnoj izložbi u Multimedijalnom kulturnom centru i samostalnoj izložbi u Galeriji umjetnina u Splitu u sklopu projekta Fast Forward. Sudjeluje u raznim umjetničkim projektima.

NMG — Novomedijska galerija međunarodna je kustoska platforma usmjerena na istraživačke projekte vezane uz problematike aktivnog sudjelovanja u suvremenom društvu koji rezultiraju kustoskim konceptima, intermedijskim događanjima, međunarodnim novomedijskim suradnjama te kreiranjem novih medijskih projekata. Unutar platforme realizira se program NMG@PRAKTIKA. Ciklus je to samostalnih izložbi mladih umjetnika iz Hrvatske i inozemstva u Galeriji Praktika u Domu mladih u Splitu. Ovo je deveta godina ciklusa kroz koji je do sad realizirano više od šezdeset samostalnih i skupnih izložbi mladih umjetnika. Kroz nove medije i eksperimentiranje s različitim formama umjetničkog izražaja izložbe problematiziraju aktualne teme suvremenog društva. Ovaj ciklus izložbi tako ne samo da pruža uvid u najnovije umjetničke prakse, već i odabirom autora aktivno sudjeluje u pozicioniranju suvremene umjetnosti kao kritičkog faktora naspram društvene stvarnosti.

KUSTOSICA: Mirta Lučin
KUSTOSI PROGRAMA NMG: Natasha Kadin, Vedran Perkov
DIZAJN: Nikola Križanac
POSTAV i DOKUMENTACIJA IZLOŽBE: Tihana Mandušić
DONATORI: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Split
MAVENU PODRŽAVA: Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura nova
ZAHVALE: KUM, MKC, PDM

The post NMG@PRAKTIKA_Zela Luša: #100lica appeared first on Platforma Doma mladih.

Četiri videa Ivane Tkalčić sastoje se od velike količine sadržaja pronađenih materijala tako da se svakim novim gledanjem otkrivaju novi slojevi. Dati smisao i povezati nasumično odabrana videa moguće je donekle u kontekstu minuciozne preciznosti autorice u njihovoj sinkronizaciji. Videa komuniciraju jedan s drugim. Programirani su da odlučuju hoće li ignorirati ili odgovoriti na međusobno podijeljenu informaciju neovisno o promatraču. Promatrač je u ovom slučaju poput uljeza kojem točna informacija/istina bježi pred očima. Pojam stvarnosti i sigurnost u ispravnost čitanja poruke potpuno je anuliran. Svaki video se povremeno prelijeva u neki drugi ostvarujući komunikaciju ili namećući mišljenje. Djeluju povezani, ali ne objašnjavaju, ne govore o autorici ni o korisnicima, nisu dio cjelovitog sadržaja, izgledaju poput dogovorenog kaosa koji nudi više pitanja nego odgovora. Što vidimo kada gledamo? Što je stvarno?(Iz predgovora izložbe)Ivana Tkalčić (1987.) suvremena je multimedijalna umjetnica. Sudjelovala je na više samostalnih izložbi u Hrvatskoj i Europi te brojnim grupnim izložbama u svijetu. Dobitnica je više nagrada. Sudjelovala je na više rezidencija u Zagrebu, Italiji, Nizozemskoj, Poljskoj, Norveškoj Austriji i Grčkoj. Rad Why am I seeing this post? rezultat je umjetničkog istraživanja provedenog u suradnji sa Zajedničkim istraživačkim centrom Europske komisije u Ispri.

NMG — Novomedijska galerija međunarodna je kustoska platforma usmjerena na istraživačke projekte vezane uz problematike aktivnog sudjelovanja u suvremenom društvu koji rezultiraju kustoskim konceptima, intermedijskim događanjima, međunarodnim novomedijskim suradnjama te kreiranjem novih medijskih projekata. Unutar platforme realizira se program NMG@PRAKTIKA. Ciklus je to samostalnih izložbi mladih umjetnika iz Hrvatske i inozemstva u Galeriji Praktika u Domu mladih u Splitu.

Ovo je deveta godina ciklusa kroz koji je do sad realizirano više od šezdeset samostalnih i skupnih izložbi mladih umjetnika. Kroz nove medije i eksperimentiranje s različitim formama umjetničkog izražaja izložbe problematiziraju aktualne teme suvremenog društva. Ovaj ciklus izložbi tako ne samo da pruža uvid u najnovije umjetničke prakse, već i odabirom autora aktivno sudjeluje u pozicioniranju suvremene umjetnosti kao kritičkog faktora naspram društvene stvarnosti.

Kustosica izložbe je Tina Vukasović Đaković, kustosi programa NMG@PRAKTIKA su Natasha Kadin, Vedran Perkov i Tina Vukasović Đaković, za dizajn je zaslužan Nikola Križanac, a za prijevod Ivan Berecka. Postav i dokumentaciju izložbe radi Tihana Mandušić, a izložba će biti otvorena do petka, 5. veljače te je možete pogledati pozivom na broj 0955627223.Galerija Kluba Kocka prima 14 posjetitelja istovremeno na 58m2 prostora. Nošenje maske je obavezno, dezinficijens je dostupan ispred galerije.

Ovaj program provodi se u suradnji s Koalicijom udruga mladih, Multimedijalnim kulturnim centrom Split i Platformom Doma mladih, a financira se putem javnih natječaja Ministarstva kulture RH i Grada Splita.

Rad udruge Mavena podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova.

Više:
https://www.facebook.com/events/2819336748394433

Web:
http://mavena.hr/nmgpraktika-ivana-tkalcic-why-am-i-seeing-this-post/.

The post NMG@PRAKTIKA_Ivana Tkalčić: Why am I seeing this post?, otvaranje izložbe u Splitu appeared first on Platforma Doma mladih.

Temama propadanja velikih tvorničkih kompleksa i tranzicijom kao društveno-ekonomskim fenomenom na našim prostorima u okviru ciklusa NMG@PRAKTIKA bavili smo se već nekoliko puta. Počevši od dokumentarno – eksperimentalnog filma Matije Debeljuha Grad od čelika – sjećanje na djetinjstvo, koji za temu uzima grad Zenicu, a predstavili smo ga 2014. godine, zatim Tvornice makedonskog umjetnika Darka Aleksovskog, projekt u kojem su sudjelovali i splitski osnovnoškolci, a koji problematizira propadanje cijelog industrijskog grada Velesa u Makedoniji, koji smo predstavili 2016. godine, zatim istraživački projekt Grupe Borovo Kome treba poduzeće? 2017. i, nama najbliskiji, ujedno i najintimniji, fotografski projekt Nade Maleš Dalmatinka 2018. godine.

Umjetnički rad Mit, vez i Vuteks Željka Beljana također nas vodi u njegov rodni grad i sjećanje na djetinstvo odrastanja u još jednom industrijskom gradu – Vukovaru. Mnogi su se umjetnici i znanstvenici na različite načine i putem raznih pristupa bavili ovim „gradom slučajem“ koji je zaista doživio tragičnu priču propadanja urbaniteta i sve strahote rata, ali Beljanov rad nam, za razliku od patosa koji uvijek prati priču o Vukovaru, donosi jedan razigran i poprilično humorističan pristup. Naime, Beljan pokušava iscrtati mit o propasti tvornice tekstila i trikotaže Vuteks, koja je u svojim najboljim danima zapošljavala oko 1500 Vukovaraca, a nakon mnogih promjena u 90-tima potpuno je propala 2000. godine. Umjetnik u svome statementu navodi kako je htio izbjeći stalno ponavljanje priče o propasti koja je na području Slavonije već gotovo postala dio folklora te se može primijeniti na bilo koju granu industrije, već je pokušao napisati mit o samom uništenju industrije na primjeru tvornice Vuteks. Beljan je u svom radu, koji se sastoji od 25 vezova na bijelim platnima različitih formata slobodno postavljenih u prostor dekonstruirao gotovo sve; osobnu mitologiju, autobiografske elemente, klasične prizore kuhinjskih vezova, kult hrane i pitomog – ravničarskog krajobraza, obiteljsku povijest i fiktivni (fantastični) imaginarij. Tako na njegovim naizgled nevještim vezovima (a vezenju ga je naučila majka) nalazimo cijelu paletu likova i prizora klasičnih za ondašnje krajeve, kao što su beskrajni slavonski i podunavski krajolici, stripovski kadrovi pataka, letećih svinja i izmaštanih dupina, neizbježni kotao za rakiju te suptilno povremeno postavljeni znakovi za tretiranje odjeće koji postoje na svakom tekstilnom proizvodu, a sve zajedno ne može izbjeći usporedbi sa starinskim vezovima s natpisima o “dobroj domačici” koje je svaka kuća tada imala uz ognjište, a danas ih možemo naći u postavima etnografskih muzeja tih krajeva. Obzirom da se umjetnik u svom radu bavi ilustracijom, stripom i izradom plakata, iako naznake svakog od ova tri medija vidimo kroz rad Mit, vez i Vuteks, zanimljivo je da je umjetnik posegao baš za ovim davno zaboravljenim ručnim radom, kako bi na vrlo jedinstven, specifičan i netraumatičan način ispričao osobnu priču, ali i sasvim drugačiju uspomenu na jedan grad i njegovu povijest.

O AUTORU
Željko Beljan rođen je 1984. godine u Vukovaru. Od 2016. godine studira na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ilustracijom, stripom i izradom plakata bavi se od 2010. Prvu samostalnu izložbu imao je 2016. godine u Osijeku. Autor je brojnih plakata za razne zagrebačke klubove i druge umjetničke inicijative i bendove kojima je član ili suradnik.

NMG – Novomedijska galerija međunarodna je kustoska platforma usmjerena na istraživačke projekte vezane uz problematike aktivnog sudjelovanja u suvremenom društvu koji rezultiraju kustoskim konceptima, intermedijskim događanjima, međunarodnim novomedijskim suradnjama te kreiranjem novih medijskih projekata. Unutar platforme realizira se program NMG@PRAKTIKA. Ciklus je to samostalnih izložbi mladih umjetnika iz Hrvatske i inozemstva u Domu mladih u Splitu. 2021. će biti deveta godina ciklusa kroz koji je dosad realizirano više od 60 samostalnih i skupnih izložbi mladih umjetnika. Kroz nove medije i eksperimentiranje s različitim formama umjetničkog izražaja izložbe problematiziraju aktualne teme suvremenog društva. Ovaj ciklus izložbi tako ne samo da pruža uvid u najnovije umjetničke prakse, već i odabirom autora aktivno sudjeluje u pozicioniranju suvremene umjetnosti kao kritičkog faktora naspram društvene stvarnosti.

Kustosica izložbe je Natasha Kadin, kustosice programa NMG@PRAKTIKA su Natasha Kadin i Tina Vukasović Đaković, za dizajn je zaslužan Nikola Križanac, a za prijevod Ivan Berecka. Postav i dokumentaciju izložbe rade Tihana Mandušić i Gildo Bavčević, a izložba će biti otvorena do petka, 18. prosinca te je možete pogledati pozivom na broj 0955627223.

Galerija Kluba Kocka prima 14 posjetitelja istovremeno na 58m2 prostora. Nošenje maske je obavezno, dezinficijens je dostupan ispred galerije.

Ovaj program provodi se u suradnji s Koalicijom udruga mladih, Multimedijalnim kulturnim centrom Split, Platformom Doma mladih, Hrvatskom udrugom likovnih umjetnika i Umjetničkom akademijom u Splitu, a financira se putem javnih natječaja Ministarstva kulture RH i Grada Splita. Rad udruge Mavena podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova.

The post NMG@PRAKTIKA_Željko Beljan: Mit, vez i Vuteks, otvaranje izložbe appeared first on Platforma Doma mladih.

Izložba će se moći pogledati od 4. do 11. lipnja radnim danom od 20 do 22 sata. Ovim putem vas pozivamo da nam se pridružite na otvorenju!

“Radi se o instalacijama pomalo scenografskog karaktera koje se sastoje od željeznih konstrukcija, drvenih dasaka, papira i ostalih sirovih materijala ukomponiranima sa svjetlom i zvukom. Mračna atmosferičnost i industrial dojam kojom odišu ove instalacije u prostoru odražava se kroz odabir svjetlosnih efekata i audio pozadine. Konačno, u njih uklapa svoje dugogodišnje afinitete spram instrumentalne eksperimetnalne glazbe uživajući u procesu fragmentiranja i kolažiranja istih. Postavljanje preciznih okvira pri samom početku razrade ideje dopušta mu da se unutar njih prepusti polju potpune entropije. A taj, mogli bismo ga nazvati, kaotičan ali smislen proces vođen instinktom jest srž njegova radnog elana. Naglasak nije na završnom produktu već na samoj procesualnosti. Bez ograničavajućeg koncepta, neopterećen finalizacijom, intuitivno asemblira eklektične kompozicije uvijek spremne na daljnju improvizaciju.”

(iz predgovora izložbe)

Vladimir Novak diplomirao je kiparstvo 2017. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je Nagrade Goranske kiparske radionice u Lokvama na 13. Trijennalu hrvatskog kiparstva, HPB Grand Prix na 34. Salonu mladih – Panoptikon 2018. godine, te Rektorove nagrade za samostalni projekt 2015. godine. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi te boravio na rezidenciji Cité Internationale des Arts u Parizu. Radovi mu se nalaze u Fundusu ALU u Zagrebu i Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu, privatnim kolekcijama te kao javne plastike u Vrsaru i Bjelovaru. Živi i radi u Zagrebu.