Lucija Zalović: Dom mladih je ogroman bazen kreativne energije i potencijala!

Objavio admin, 29/11/2021, pod: novosti, PLATFORMA DOMA MLADIH

S članicom Upravnog odbora Platforme Doma mladih (PDM), Lucijom Zalović, razgovarali smo o njenom putu do splitskog Doma mladih, trenutnim zbivanjima u Domu mladih te na nezavisnoj kulturnoj sceni Splita kao i radu PDM-a.

Lucija je vrlo aktivna u radu udruga civilnog sektora i to kao potpredsjednica plesne udruge Tiramola, potom članica udruga Aktivist i Permakultura Dalmacija, a posljednjih deset mjeseci i članica Upravnog odbora Platforme Doma mladih pa nas je za početak zanimalo koliko je njena recentna uloga utjecala na promišljanje o PDM-u.

PDM: Koliko si bila upoznata s radom PDM-a prije nego si postala članicom Upravnog odbora?
Ovisno o kojem periodu razgovaramo. Stanovnik Doma sam sad već sedmu godinu. Do osnutka plesne udruge Tiramola (prije četiri godine) nisam znala da postoji, onda sam saznala da postoji nekakav savez, ali nisam znala čime se točno bavi, koji su to ljudi i kakvi su benefiti toga, a onda godinu dana nakon postojanja naše udruge smo se učlanili pa smo polako počeli hvatati konce. Ispočetka je bilo vrlo frustrirajuće pohvatati sve i staviti u kontekst. Svi procesi djeluju jako sporo, nedovoljno iskomunicirano i vidljivo. Vjerujem da je većini ljudi „izvana“ takva percepcija. Jedan od razloga zašto sam htjela postati članom Upravnog odbora je upravo to gdje sam htjela stvari „pogurati“ i osobno, ali i dati nekakav input promatrača izvana, iskustvo nekoga tko je bio potpuno pogubljen (što je skroz razumljivo) u samoj zgradi, prostorima, mogućnostima, hijerarhiji i ljudima, kako bi se kvalitetnije mogli izložiti i biti dostupni i vidljivi ljudima koji nas trebaju – a ima ih.

PDM: Kao nova članica Upravnog odbora PDM-a koliko si zadovoljna dosadašnjim radom i suradnjom između članica?
Većinom sam zadovoljna. Mislim da se ipak neka komunikacija otvorila, treba izaći iz energije frustracije jer nas ona blokira. Svi smo tu umjetnici, organizatori i producenti, trebamo uživati u onome što radimo i to trebamo znati raditi zajedno.

PDM: Potpredsjednica si plesne udruge Tiramola, članice PDM-a. Koliko je članstvo u PDM-u donijelo novosti Tiramoli kao organizaciji?
Pa prije svega, ono što iznimno cijenim i na što stavljam najveću težinu su ljudi. Ono što je mene potpuno iznenadilo i razveselilo i što me uvijek i iznova iznenađuje i oduševljava jest to koliko tu zapravo ima kreativnih i marljivih, jako angažiranih organizacija i ljudi koji se trude i uspijevaju organizirati, iznijeti i stvoriti nove programe, nove prostore, nove suradnje. Mislim da je u kontekstu Doma mladih upravo taj adut najjači i trebalo bi mu se dati najviše pažnje. To je ogroman bazen kreativne energije i potencijala! Nije uvijek jednostavno sa svima se naći na istoj stranici, ali generalno, svi težimo suradnji i novim, kvalitetnim programom. Ono što je super i što iznimno cijenim je posvećenost i ljubav organizacija i pojedinaca, a istovremeno to da u bilo kojem trenutku za što god da ti treba uvijek imaš nekoga za nazvati i uvijek će se naći netko tko uskače. Pa da skratim, prije svega smo dobile to da nismo same u tome, a to je velika stvar. Otvorio nam se niz potencijalnih suradnji, desila se i dešava se razmjena znanja i iskustava, tu je i mogućnost potpore u stvaranju programa, jer je ipak Platforma savez udruga. S druge strane, tu su i neki tehnički detalji, kao što su prioriteti u korištenju prostora, opreme i slično.

PDM: I prije svog angažmana kroz Tiramolu i PDM bila si aktivna na nezavisnoj sceni i to prvo u Zadru, odakle si rodom, a kasnije i u Splitu. Kako si se zapravo ti upoznala s nezavisnom kulturom i civilnom scenom jer znamo da je nezavisna kultura slabo ili nikako zastupljena u sklopu formalne nastave?
Moje upoznavanje s nezavisnom kulturom se dogodilo nekako spontano. Pretpostavljam da kod većine to tako ide. Odmalena sam bila „čudak”, uvijek sam išla tamo gdje većina ne ide, voljela sam razmišljati, preispitivati, bila sam jako osjetljiva na diskriminaciju i nepravdu i tako sam nekako završila u društvima ljudi za koje se kasnije ispostavilo da su se počeli ozbiljno baviti aktivizmom. U Zadru je to, između ostalog, bilo i nešto što je bilo vezano za prostor, odnosno ne imanje istog u svrhu provođenja programa nezavisne scene… tad su to mahom bile svirke, ali bilo je tu i drugih umjetničkih programa. Tu je bilo i pitanje Doma mladih koji mladi u Zadru u toj generaciji nažalost nikad nisu dobili na način na koji su/smo to htjeli. Postojala je zgrada, ali je nakon jako puno muke predana fakultetu. Bilo je tu jako puno pokušaja, ja nisam bila glavni akter, bila sam dijete u srednjoj školi, ali sam vrlo aktivno pratila cijelu situaciju. Problem je općenito bio taj da je skupina s alternativne scene grada bila marginalizirana i nije se imala gdje okupljati, a grad za to nije imao sluha, bez obzira što je jako puno umjetničkog i kreativnog programa proizašlo iz nas. Svi smo mi na neki način tako ostali djeca ulice. S druge strane, to je ipak vrijedno iskustvo jer smo se naučili razmišljati drugačije, uključivati, ne isključivati, organizirati se međusobno i ne odustajati bez obzira na prepreke. Mislim da je u procesu mog odrastanja to ostavilo jako veliki trag na meni, ali i na cijeloj jednoj ili više generacija koje sad imaju veliko iskustvo i rade super stvari. Što se tiče prostora u Zadru, Zadrani nažalost još uvijek nemaju svoj Dom, iako bi uskoro trebao biti gotov Centar za mlade, što je zbilja trud koji se proteže davno u prošlost.

PDM: Po dolasku u Split jesi li već znala za Dom mladih? Kakav je bio tvoj prvi susret s Domom mladih?
Znala sam za klub Kocku i znala sam gdje je jer sam dolazila par puta prije preseljenja. Nisam znala za Dom mladih. Moj prvi susret se desio u trenutku mog ludila i potrage za prostorom u kojem ću se moći razvijati i gdje ću moći stvarati. Tako sam u tom periodu traganja po gradskim kotarima, privatnim prostorima i svemu što mi je tad bilo dostupno, iz potpuno nekih čudnih sinkroniziranih situacija i ljudi, sasvim „slučajno“, ali namjerno došla do Doma mladih.

PDM: Uz već spomenute angažmane u Tiramoli i PDM-u, aktivna si članica u udruzi mladih za promicanje aktivizma Aktivist, koja je također članica PDM-a, te udruzi Permakultura Dalmacija. Koliko naši sugrađani participiraju u radu PDM-a, udruga u kojima djeluješ i općenito u Domu mladih?
Kao što sam već spomenula, mislim da smo poprilično nevidljivi. Ono što mi je žao jest to da Splićani nisu prepoznali kvalitetu i količinu programa koji se događa iza tih velikih, hladnih betonskih zidova zgrade Doma mladih, ili programa koje organiziraju organizacije koje djeluju u toj zgradi. Mislim da je mišljenje građana za sad još uvijek negativno prema samoj zgradi, ali ono što bih napomenula svima, jest to da je taj betonski blok samo fasada, on je iluzija. Dom je predivan, toliko je šaren iznutra i ljudi koji djeluju unutra su divni, puni ideja, kreativnog duha, motivacije, energije i vjere u nešto bolje. Istovremeno, on je poligon za bilo koga tko ima ideju, tko želi stvarati ili učiti ili dobiti podršku na nekom svom programu. Mislim da građani nas uopće ne percipiraju, što je velika šteta, ali – imamo i mi svoj udio u tome. Treba znati kako otvoriti vrata, kako se izložiti i kako pozvati ljude unutra. Nažalost, mi se često bavimo troškovnicima, projektima i raznoraznom problematikom pa nam uz provođenje redovnih programa naših organizacija, ne ostaje energije da se bavimo i tim vrlo bitnim faktorom, a to je upravo društvo kojem sve to prezentiramo. Nije ipak sve tako crno, vidim pomake i sve veću uključenost građana, a istovremeno i naše napore da ih uključimo i da se otvorimo prema vani.

PDM: Kao što si i sama spomenula percepcija Doma mladih među Splićanima nije dobra, a razloga za to je uvijek više, nije nikada samo jedan. Misliš li da uopće postoje izgrađeni oblici komunikacije između Doma mladih i građana?
Mislim da ne postoje izgrađeni oblici komunikacije. Postoje pokušaji, koji su nekad uspješniji, nekad manje uspješni, ali važno da su tu. Kao što sam već spomenula, nismo toliko prepoznati, ali istovremeno mislim da se stvari ipak kreću. Moramo biti ustrajni i vjerovati u to što radimo. Rezultati će doći.

PDM: Takvoj percepciji zasigurno nije pomogao ni dosadašnji odnos gradskih vlasti prema Domu mladih. Smatraš li da su PDM i Dom mladih već dovoljno jaki da ih gradske strukture više ne mogu zanemarivati?
Da, u jednu ruku. U drugu ruku ima tu još puno posla, ali i nepovjerenja sa svih strana. Mislim da bi u nekoj idealnoj verziji trebali imati neku vrstu autonomije, ali i suradnje i podrške sa i od grada. Također, da bi se to desilo, mi moramo biti još jasniji, strukturiraniji, organiziraniji, konkretniji i ozbiljniji u našim namjerama, ali i viziji i konceptu.

PDM: Što misliš općenito o razvoju i vidljivosti nezavisne scene u Splitu i Hrvatskoj? Postiže li se napredak?
Apsolutno mislim da se postiže napredak. Gdje god je uloženo puno truda i energije stvari se kreću.

PDM: U kojoj mjeri je tebi djelovanje u Domu mladih, Tiramoli i PDM-u otvorilo nove perspektive i mogućnosti?
Pa prije svega, sve navedeno mi je otvorilo prostor za rast i razvoj na jako puno područja. Istovremeno, sve se tako savršeno poklopilo sa svime onim što ja jesam, s čime se poistovjećujem i čemu težim. Dalo mi je uvid u moj profesionalni napredak i put, te me dovelo do jako kvalitetnih ljudi koji su mi pomogli i još uvijek mi pomažu na mom putu. Dalo je smisao toj jednoj mojoj idealističnoj viziji zajednice, suradnje i mogućnosti. Dalo mi je alate, od „dosadnih“ baratanja troškovnicima, jezika pisanja projekata, načina komunikacije, uključivanja tuđih mišljenja… Prije svega to djelovanje mi je dalo prostor za igru i istraživanje u umjetničkom polju kojim se bavim, ali i taj socijalni, upravljački, organizacijski moment koji to savršeno nadopunjava. Mislim da je to jedan proces koji se nikad ne završava i zna bit jako naporan, neizvjesan i težak, ali je jako vrijedan.

PDM: Osim rada udruga Tiramola i Aktivist, obje članice PDM-a koje djeluju u Domu mladih, koliko pratiš rad i događanja ostalih udruga korisnica Doma mladih?
Pratim rad ostalih korisnika, uglavnom podržavam dolascima. Tu je isto jedan problem nekompaktnosti, moje mišljenje je da bi zajednički trebali kreirati cjelogodišnji program, kako bi zbilja se mogli podržavati i gurati se kao jedinka, bez obzira što se svatko bavi svojim područjem. Ali polako, to je isto jedan način koji se mora usvojiti i razraditi. Po meni je poanta da se integriramo u samu zgradu i zbilja ju postavimo kao jedan „viši cilj“, u smislu da nije samo ona nama resurs već obrnuto. Mi smo ti koji čine scenu i program, djelujemo pod istim krovom i šteta da nismo usklađeniji u tom kontekstu.

Za Platformu Doma mladih razgovor je vodila Natalija Borjan, voditeljica promotivnih i programskih aktivnosti.

Foto: Reading Beardslee

RSS 2.0 | trackback