Film Susan Sontag otvara ciklus kinematografije kanibalizma u Kino klubu Split
U petak, 01. travnja s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filma: Susan Sontag – Duett för kannibaler (1969). Radi se o prvoj projekciji iz ciklusa Kanibalizam na filmu.
U petak, 01. travnja s početkom u 20.30 h u prostorijama Kino kluba Split možete prisustvovati projekciji filma: Susan Sontag – Duett för kannibaler (1969). Radi se o prvoj projekciji iz ciklusa Kanibalizam na filmu. Kinematografija kanibalizma, alternativno raspoznatljiva kroz kanibalsku horror produkciju, suboordinirana je i derivirana iz eksploatacijskog filma predominantno pripisivanog talijanskim redateljima tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovaj travanjski ciklus Kino kluba Split donosi nekoliko manje poznatih, avangardnoj filmskoj produkciji pripadajućih uradaka.
Duett för kannibaler redateljski je debi autoritarne političke aktivistkinje Susan Sontag. Intrigantna je to egzistencijalistička priča, komponirana prema zahtjevima “dotjeranog” filmskog kadra, karakterističnog za skromnije, televizijske produkcije klasičnih autora poput Bernarda Bertoluccia. Dramaturška os odnos je dvaju parova involviranih u akademske krugove i političke klastere. Artur je profesor u izgnanstvu, rastresena individua oženjena enigmatičnom Francescom. Tomas je asistent angažiran na sistematizaciji Arturovih spisa. Duboki intelektualni otklon, u trenutku konfuzije odnosa koji u efekt ženske kliničke sobe zatvara Tomasova ljubavnica, Sontagova dodatno komplicira sartrovskim manirom kako bi aticipirala temeljnu psihoanalitičku situaciju u kulturi, konkretno iznova raspoznatljivu i u suvremenijem kontekstu kontroverznog teksta Viktora Erofeyeva Жизнь с идиотом (Life with an Idiot – Život s idiotom; 1980), temeljem kojeg je Alfred Schnittke komponirao istoimenu operu (1992). Sontagova je, u širem kulturnom interpretativnom smislu, preduhitrila i predimenzionirala Erofeyevog Vavu, minimalni socijalni balast bračnoga odnosa, a potom u njemu raspoznala ženu, te adaptirala prvobitnu sartrovsku kritiku muške kliničke sobe, u pravcu interpretiranja pogodnom za oba spola.
Kinematografija kanibalizma, alternativno raspoznatljiva kroz kanibalsku horror produkciju, suboordinirana je i derivirana iz eksploatacijskog filma predominantno pripisivanog talijanskim redateljima tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Subžanr je impresivna kolekcija grafički nasilnih filmova koji autorsku distancu od kanibalskih poriva uglavnom održavaju iluzijom o primitivnim, na razini kamenog doba zaostalim, divljacima koji naseljavaju azijske ili južnoameričke kišne džungle. Osim primarno zadane poveznice radove uglavnom povezuje readateljska potreba za šokantnim, realističnim i, po potrebi, pornografskim impresijama. Uključuje improvizirane torture, silovanja i nasilje nad životinjama. Kanibalski je jedini filmski žanr, nakon čistog pornografskog, koji je izazvao marketinške dileme pri filmskoj industriji. Prvobitni razvoj kinematografije kanibalizma, poznih šezdesetih godina prošlog stoljeća, omogućio je similarni subžanr poznat kao Mondo, koji je integrirao dokumentaristiku s reprezentativnom potrebom isticanja održivih taboo matrica širom svijeta. Umberto Lenzi je obično prva asocijacija kada su redatelji kanibalskog žanra u pitanju. 1972. sinimio je film Il paese del sesso selvaggio (Man From Deep River). Trend je zatvorio, ostavljajući dovoljno interesa i produkcijskog prostora za povremene revitalizacije, te reprogramiranja programa, prvenstveno američkih kino dvorana, Antonio Climati s filmom Natura contro (distribucijski engleski prijevod The Green Inferno) 1988. godine. Najpopularniji uradak klasičnog perioda svakako je Cannibal Holocaust Ruggeroa Deodatoa snimljen 1980.
Projekcije petkom u Kino klubu su edukativnog karaktera, organizirane za članove i sve koji žele prisustvovati. Ulaz je besplatan, svi su dobrodošli.
Više na facebooku.