Otvaranje izložbe Ivane Papić i poziv na sudjelovanje u novom izdanju Kustoske škole
U četvrtak, 1. listopada 2020. u 20 sati otvara se izložba Ivane Papić: “Berlin obećani grad – izvještaj iz call centra” u Galeriji Multimedijalnog kulturnog centra, Dom mladih Split, Ulica slobode 28.
Kao popratni program izložbe održat će se još jedna KUSTOSKA ŠKOLA u organizaciji udruge Mavena, 2. i 3. listopada 2020. u Beton kinu. Ovogodišnja tema Kustoske škole je „Kad jednom odeš, uvijek si stranac“ – istraživački projekti ekonomskih i političkih migracija u suvremenom društvu.
PROGRAM KUSTOSKE ŠKOLE:
2.10.2020.
17 h Razgovor s Ivanom Papić, autoricom projekta “Berlin obećani grad-izvještaj iz call centra”19 h Predavanje „MIGRACIJA / MIGRACIJE, iz perspektive umjetničke intervencije u javni socijalni prostor“ – Kristina Leko, predavačica na Institutu za umjetnost u kontekstu Umjetničkog sveučilišta u Berlinu (Institut für Kunst im Kontext, Universität der Künste Berlin)
3.10.2020.
17 h Predavanje „Gradovi izbjeglica / Planet gastarbajter“ Ana Dana Beroš19 h Radionica s polaznicima i podjela zadataka
Kako biste se prijavili za Kustosku školu molimo vas da ispunite OBRAZAC najkasnije do četvrtka, 1.10. u 23:59. Kustoska škola besplatna je za polaznike_ce.
______________________________
“Berlin obećani grad – izvještaj iz call centra” je opsežan umjetničko-istraživački projekt u okviru kojeg je Ivana Papić intervjuirala dvadesetak bivših i sadašnjih radnika call centra u Berlinu, agenata i menadžera, mahom mladih i obrazovanih međunarodnih iseljenika. U postavu izložbe protagoniste, koje povezuje posao u call centru u Berlinu, upoznajemo krećući se stanicama instalacije gdje kroz uredske telefone osluškujemo fragmente njihovih života kao slučajni prolaznici u podzemnoj željeznici. Stanice, odn. poglavlja s kratkim pričama prate njihov dolazak u Berlin, rad u call centru i mehanizme opresije s kojima se bore, njihovo poimanje „doma“, i na koncu planove za budućnost.
Berlin je mističan grad, simbol slobode i „boljeg života“, dok je Call Centar simbol kapitalističkog sistema rada i digitalizacije, dvaju svijetova koji se svojim različitim vrijednostima sudaraju i isprepliću. Plodno tlo za call centre korporacije pronalaze u Berlinu zbog velikog priliva expata odnosno imigrantske radne snage koja je zbog velike konkurencije, nedostatka poslova i režima viza često prisiljena prihvatiti niskokvalificirani i uglavnom minimalno plaćeni posao agenta na telefonu. Za većinu protagonista posao u call centru predstavlja stanicu života u Berlinu, zamku i mukotrpno iskustvo koje su prošli da bi u tom gradu ostali i ostvarili svoje snove. Istovremeno postoji konotacija moderne verzije gastrabajtera gdje se radnici call centra uspoređuju s imigrantima koji su u prošlosti odlazili raditi na nisko plaćene fizičke i građevinske poslove u Njemačku.
Među ostalim Ivana Papić ovim istraživačkim radom želi se kritički osvrnuti na takav kapitalistički sistem rada jer call centri nisu pitanje prošlosti, štoviše pojedini rastu u vrijeme COVID19-a s ubrzanom digitalizacijom i automatizacijom. Kriju se iza online platfomi, iza kulise atraktivnih šarenih ureda sa “start up”-ovima, prividnim osjećajem „obitelji“ i “ravne hijerarhije”, dok se u pozadini nalazi ista korporacijska piramidalna struktura moći.
Što smo spremni napraviti da bi ostvarili svoje snove? Kakav je otpor radničke klase moguć prema sadašnjim korporacijskim strukturama moći? Postoji li granica između života individualca i bivanja u tkivu radničkog kolektiva, pogotovo u ulozi imigranta? Ostati u rodnoj zemlji ili otići u inozemstvo kao radnik imigrant, te možda i najvažnije pitanje: možemo li se nakon odlaska uopće više vratiti “doma”?
Što smo spremni napraviti da bi ostvarili svoje snove? Kakav je otpor radničke klase moguć prema sadašnjim korporacijskim strukturama moći? Postoji li granica između života individualca i bivanja u tkivu radničkog kolektiva, pogotovo u ulozi imigranta? Ostati u rodnoj zemlji ili otići u inozemstvo kao radnik imigrant, te možda i najvažnije pitanje: možemo li se nakon odlaska uopće više vratiti “doma”?
Interaktivna zvučna instalacija na hrvatskom i engleskom jeziku je 45-minutni audio-dokumentarac , kolaž pomalo šaljivih 27 priča podijeljenih u 9 poglavlja i dostupnih za preslušavanje na 9 za ovu priliku adaptiranih uredskih telefona. Interaktivni dio telefona je rezultat višemjesečnog prototipiranja sa Arduino elektroničkim komponentama. Instalacija prostorno ponavlja shemu Berlinske podzemne željeznice koja je iscrtana na podu izložbenog prostora, dok ambijentalni zvuk čini 5-minutni loop sa zvukovima iz berlinskog U-bahna.Ivana Papić (Split, 1987.) magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Splitu, na Odjelu za restauraciju i konzervaciju 2011. godine. Od 2018. studira na specijalističkom postdiplomskom studiju na Institut für Kunst im Kontext na Universität der Künste Berlin. Izlagala je na nekoliko grupnih izložbi u Berlinu, a ovo je je njena prva samostalna izložba. Živi i radi u Berlinu te je članica udruge međunarodnih umjetnika u atelier kompleksu WerkStadt.
Projekt “Berlin obećani grad-izvještaj iz call centra” Ivane Papić razvijen je na Institutu Art in Context na Universität der Künste Berlin u okviru kolokvija „Eksperimentirati i intervenirati u javnom i socijalnom prostoru“ pod mentorstvom Kristine Leko. Projekt je dio programa Umjetnički pojmovnik javnog prostora umjetničke organizacije Otvoreni likovni pogon, čiji je cilj jačanje diskursa umjetnosti u javnom prostoru i u zajednici kroz intervencije mladih umjetnika/ca.
Aktivnost je nastala u koprodukciji Otvorenog likovnog pogona, udruge MAVENA – 36 njezinih čuda i POGONA – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade, gdje će se izložba predstaviti krajem listopada. Aktivnost je dio projekta “Gradimo Dom zajedno”, kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.